Na Žumberku kod mjesta Budinjak u 8. stoljeću pr. Kr. živio je bogat i moćan knez. U grob je položen s ratničkom opremom, a njegova brončana kaciga predstavlja poseban tip po kojem se sve takve kacige u Europi nazivaju tip Budinjak.
Budinjak je bio glavno naselje istoimene pretpovijesne skupine krajem brončanog i početkom željeznog doba (10. – 6. stoljeće pr. Kr.), a kraj njega se nalazi velika nekropola. Budinjaku srodne skupine su Gradišće u Starom Čiću kod Velike Gorice, gradina Kuzelin sjeverno od Sesveta, zagrebački Gradec i sv. Križ Brdovečki kod Šenkovca. Sve nabrojene skupine pokazuju pripadnost halštatskoj kulturi.
Halštatska kultura
Povoljni prirodni uvjeti i odličan geografski položaj privukli su ljude na žumberačko područje već u starijem kamenom dobu, a brojni nalazi kamenih sjekira diljem Žumberka svjedoče o gustoj naseljenosti. Kasno brončano doba žumberačkog kraja otkriva mnogo zanimljivosti. Stočarstvo je bilo osnovna privredna grana, razvijen je visok stupanj obrade zemlje, prerade metala i trgovine. Tad su nastala i određena zanimanja. Ne znamo kako su se nazivali brončanodobni stanovnici, pa su naziv dobili po tipičnom načinu ukopa – Kultura polja sa žarama. U ovim se područjima pojavila u 13. stoljeću pr. Kr. te počela nestajati u 8. stoljeću pr. Kr.
Prapovijesna skupina
Na Žumberku, između Kupe, Save i Sutle te skupine Martijanec-Kaptol i naroda Kolapijana razvila se halštatska kultura i proširila po sjeverozapadnoj Hrvatskoj i jugoistočnoj Sloveniji. Nedaleko od sela Budinjak pronađeni su arheološki ostatci tek 1982., a kad se nakon prvih istraživanja uvidjelo da je Budinjak bio najveće naselje i nekropola, čitava je skupina dobila ime Budinjak. U blizini je pronađeno više od 30 gradina, međusobno udaljenih od tri do pet kilometara. Većina je izgrađena u kasnom brončanom i starijem željeznom dobu.
Da se na Žumberku nalaze brojna prapovijesna nalazišta, svjedoče nam nazivi mjesta i lokacija kao gradina, gradec, gradišće i slično. Budinjak je bio dobro utvrđeno naselje na izvanrednom strateškom položaju, odakle se mogla promatrati šira okolica. Sigurno je bio veliko regionalno središte. Žumberak se nalazio na sjecištu europskih trgovačkih putova, pa su budinjački trgovci imali kontakt s alpskim prostorom, Apeninskim i Balkanskim poluotokom, a do njih je došao i jantar s Baltika. Dosad pronađena naselja budinjačke skupine su: Kosovac iznad Bregane, Gradišće kod Samobora, Gradec pod Okićem, Gradec kod Poljanice Okićke, Grič u Svetoj Mariji pod Okićem, Pavlovčani Donji, Krč, Ivančići, Budim Vivodinski…
Halštatska naselja nalazila su se na zaravnima i nazivamo ih gradinama. Bila su utvrđena na dva načina – u višim predjelima gradine su omeđene drvenim zidovima i zemljanim nasipom, dok su nizinske okruživali jarci. U ovom dijelu Hrvatske danas se nalazi najveći broj naselja smještenih na nadmorskim visinama od 400 do 700 metara. Mnoga od njih naseljena su više-manje kontinuirano još od razdoblja Budinjaka, a nalaze se u relativno višim predjelima ne samo zbog zaštite od napada nego zato što je tada klima bila blaža.
Što je donijelo željezo?
Posljednje doba prapovijesti obilježila je prerada željeza. Iako se teže oblikuje, željezo ima nekoliko prednosti pred broncom: češće se nalazi u prirodi, jeftinije je i puno čvršće. Stoga su alatke i oružje postali dostupniji i kvalitetniji. Zbog lakše obrade zemlje stvarali su se viškovi hrane i povećavao se broj stanovnika. Rasla je i njihova ekonomska moć. Prema grobnim nalazima možemo utvrditi da je skupina Budinjak bila gospodarski vrlo razvijena. Bogaćenjem pojedinaca dolazi do društvenog raslojavanja, odnosno novih oblika društvenih zajednica. Iz tog razdoblja potječu bogati kneževski grobovi.
U Žumberku su od bakrenog do suvremenog doba njegovi žitelji i doseljenici kopali bakrenu, željeznu ili olovnu rudaču. Još postoji selo kod Samobora koje se zove Rude. Osim toga, iskorištavao se kvarcov pijesak za izradu stakla. U željeznom dobu staklarstvo je bilo nov zanat. U budinjačkim grobovima, pogotovo ženskim, pronađene su staklene perlice, posude i kopče sa staklenim dijelovima. Pažnju privlače krupnije staklene perle žute i plave boje. Ukrašene su koncentričnim krugom ili valovitom linijom.
Židovske kuće
Gradina Budinjak nalazi se na nadmorskoj visini od 740 metara u središnjem dijelu Žumberačke gore. Naselje se prostiralo na 40.000 kvadratnih metara i smatra se da je sagrađeno u 9. stoljeću pr. Kr. Današnje stanovništvo nailazilo je na neobične predmete i ostatke gradine. Sve im je to bilo čudno i nisu znali objasniti o čemu je riječ. Budući da su im Židovi bili najneobičniji i stran narod, Žumberčani su ovu lokaciju prozvali Židovske kuće.
Na lokaciji glavne gradine dosad su pronađena dva tipa stambenih objekata. Jedan tip predstavljaju zgrade s drvenom konstrukcijom, a okomite grede bile su zabijene u zemlju. Zidovi su također bili drveni i oblijepljeni veznim sredstvom. Drugi tip građevine ima kamene temelje dok je ostatak konstrukcije od drva.
Nekropola glavnog grada
Sjeverno od najveće gradine skupine Budinjak, u Budinjačkom polju, nalazi se nekropola. Na površini od oko 60.000 kvadratnih metara nalazi se 141 humak i žarni grobovi. Dolaskom nomada prestaje spaljivanje pokojnika i počinje pokapanje u tumule. U ovakve grobove polagali su se razni prilozi te je u njima pronađeno oko 80 posto ukupnog arheološkog materijala skupine Budinjak. Predmeti su izrađeni od bronce i željeza. Dimenzije humaka prilično su različite – njihov promjer iznosi od 5 do 20 metara, a visina od 0,5 do 2,2 metra. Budući da je zemlja na području budinjačke gradine i nekropole kisela, ostalo je vrlo malo kostiju.
Žarni grobovi obično su prekriveni debelom kamenom pločom ispod humusa. Na ploču su pripadnici budinjačke skupine polagali plitku zdjelu, a ponekad i druge keramičke zdjele. Posude s pepelom pokojnika okružene su kamenim vijencem. Na temelju načina pokopa i grobnih priloga smatra se da je budinjačka kultura povezana s ljubljanskom kulturom polja sa žarama i dolenjskom halštatskom skupinom.
Većina grobnih priloga datira se u starije željezno doba. Među iskopanim predmetima nalaze se ukrasne igle, fibule, narukvice, brončane nanogvice, željezne i jantarne ogrlice, pojasne kopče, britve, željezna i brončana koplja, noževi i sjekire. Keramički predmeti ukazuju na srodnost s halštatskim krugom istočnoalpskog prostora.
Kneževski grobovi
Najveću pozornost privukli su Kneževski grobovi u tumulu 3 i 139. U tumulu 3 pronađena je zdjelasta kaciga grupe Libna. Površina joj je prekrivena brončanim čavlićima, a na vrhu kacige nalazi se kupolasti vršak, koji nazivamo trn. Potječe iz sredine 8. stoljeća. Osim zdjelaste kacige, u tumulu su se nalazili željezni mač, dijelovi brončane igle, polumjesečasta britva i dijelovi konjske opreme, čiji se izgled mogao rekonstruirati.
Tumul 139 bio je posljednje počivalište vrlo moćnog kneza. Do njega položena je ženska osoba, a u njihovoj blizini još šest osoba (tri žene i tri muškarca). Položen je s ratničkom opremom – u desnoj ruci koplje i na prsima brončana kaciga. Istraživanja su pokazala da je kaciga izlivena u željeznom dobu vrlo složenim tehnološkim postupkom. Ovaj je knez umro krajem 8. ili početkom 7. stoljeća.
Uz noge pokojnika nalazile su se posuda sa stožastim vratom, šalice, posuda u obliku vjedra i ukrašena brončanim čavlićima, bradavičastim ispupčenjima i ručkicama. Glava pokojnika nalazila se na južnoj strani groba. Tu su pronađeni ostatci vitice za kosu, višeglava igla i konjska oprema koja pokazuje utjecaj jugoistočne Panonije. Ukrasna oprema za konja sastoji se od željeznih žvala i brončanog razvodnika s križem. Nejasno je zašto se konjska oprema nalazila kraj žene, a ne kraj kneza. Grobni humak 139 ima dosta sličnosti s humcima u Austriji i Sloveniji, a keramika je slična predmetima iz kulture Caput Adria na sjeveru Jadranskog mora.
Kneževska kaciga
Kaciga iz kneževskog tumula 139 tako je specifična da se smatra posebnim tipom kacige. Slične kacige pronađene su na nalazištu u Tscherbergu i Hallstattu (Austrija), što potvrđuje pripadnost halštatskom krugu. Kaciga je zdjelastog oblika i dosta je veća od kacige kakva bi pristajala na ljudsku glavu. Njezin promjer iznosi 28 centimetara, a visina 21 centimetar. Podstava nije sačuvana, ali znamo da se kaciga sastojala od košarastog prepleta oblika kupole. Preplet je vjerojatno izrađen od šiba vrbe ili lijeske. Na drveni preplet stavljena je koža na koju su pričvršćene brončane ploče. Analiza kacige pokazala je da se bronca sastojala od oko 70 posto bakra i oko 17 posto kositra, a 13 posto su drugi metali koji su se prirodno nalazili u korištenim rudačama.
Pretpovijesno naselje Budinjak nalazi se u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje i uklopljeno je u Arheološki park. Posebno je osmišljena poučna pješačka Staza kneževa uz koju se nalazi i izložbeni prostor. Mnogi su predmeti restaurirani i konzervirani te izloženi za posjetitelje u Arheološkom parku, Samoboru i Zagrebu.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr