‘Jeftini’ džihad – poziv na nove napade u Europi sa sredstvima do kojih je jednostavno doći…

screenshot

Tzv. Islamska država djeluje brzo, služi se internetom i na taj način regrutira i radikalizira, indoktrinira mlade muslimane, najčešće u dobi kada se traga za identitetom. Nažalost, često se radi o drugoj generaciji useljenika u Europu i EU-državljanima. Mnogi od njih, potpuno zaluđeni, sami se odluče za 'jeftini' terorizam, izlazeći na ulice s noževima ili pak jurećim automobilima. Riječ je o zločinu razornih razmjera za kojeg treba 'samo' zaluđena spremnost na ubijanje...

Nastavlja se niz terorističkih napada u Europi. U  Las Ramblasu, poznatoj turističkoj zoni Barcelone, kamion se zaletio u prolaznike, jureći velikom brzinom. Trinaest osoba je poginulo, stotinjak ih je ozlijeđeno. U četvrtak navečer, ISIS je preuzeo odgovornost porukom: “Počinitelji napada u Barceloni vojnici su ISIS-a koji su tom operacijom odgovorili na poziv da se napadnu koalicijske države”. Jasno je da su mislili na antiterorističku koaliciju predvođenu SAD-om. CIA je, navodno, nekoliko mjeseci prije napada upozoravala španjolski sigurnosni sustav da bi Barcelona mogla bit sljedeća meta napada radikalnih islamista. Izveli su ga po “modelu” kojeg su upotrijebili prije nešto manje od desetljeća u      Izraelu, a “obnovili” u Nici, Berlinu, Londonu i sada u Barceloni.

Islamisti za svoje krvave pohode sve više koriste jureća vozila. Počinitelj, kojeg je katalonska policija prvog identificirala, je Marokanac, mlađi muškarac. Kad se analizira dob napadača u Parizu, Bruxellesu, Edinbourghu… zajedničko je to da je riječ o mlađim muškarcima vrbovanima i indoktriniranima u njihovim centrima-sjedištima “ćelija”, a to su najčešće za tu stvar određene džamije. Za razliku od napada u Madridu 2004. godine koji je  bio vrlo kompliciran u izvedbi, s 13 eksplozivnih naprava, detaljno koordiniran, osmišljen da tri dana pred ondašnje parlamentarne izbore izazove politički efekt, napad u Barceloni  je napad kojeg stručnjaci nazivaju “jeftini” terorizam, za kojeg nije potrebno puno novca, bez prevelikog planiranja, s jednostavnim oružjem poput noža, s jurećim vozilom. Na način da se  izađe na ulice i počne nasumično  ubijati što više ljudi.

‘Minuta šutnje’ na stadionu Koševo…

Al Qaida, Osame bin Ladena,  planirala je složene napade koji su zahtijevali strategiju i dugu pripremu, s upečatljivim metama punima simbolike,   poput “blizanaca” u New Yorku, sjedišta Pentagona, željezničkog kolodvora u Madridu, londonskog metroa… Tzv. Islamska država djeluje brzo, služi se internetom i na taj način regrutira i radikalizira, indoktrinira mlade muslimane, najčešće u dobi kada se traga za identitetom. Nažalost, često se radi o drugoj generaciji useljenika u Europu i EU-državljanima. Mnogi od njih, potpuno zaluđeni,  sami se odluče  za “jeftini” terorizam, izlazeći na ulice s noževima ili pak jurećim automobilima. Riječ je o zločinu razornih razmjera  za kojeg treba “samo” zaluđena spremnost na ubijanje u ime Allaha i jednako zaluđena spremnost na smrt. Mnogi od njih  su sami uspostavili kontakte s IS-om preko interneta, kojim ih  IS potiče na napade, a poslije ih slavi kao svoje odane vojnike šireći tako histeriju po Europi.

“Jeftini džihad” nije nepoznanica, spominje se već više od  10 godina među džihadističkim organizacijama kao strategija nazvana  “tisuću pukotina” i lako je dostupna svim “novonarođenim” simpatizerima, spavačima, agenturama, ratnicima koji se vraćaju iz Sirije itd.. i teško je predvidiva. Jedan od ciljeva džihadista IS-a  je potaknuti i osvetu protiv europskih muslimana “starosjedilaca”, koji na taj način postaju posebne dvostruke mete i posebno ranjiva skupina ljudi. Jačanje neonacističkih skupina u Europi, posebno nabrušenih na doseljenike, a među njima  posebno na domaće muslimane, te njihovi napadi na njih,  zapravo su izvrsna dodatna propaganda za ideološku zadojenost tzv.  Islamske države i njezine zločinačke ciljeve.



Zabrinjavajući pogled   na svu tu strahotu koja se posljednje tri godine provodi  u Europi i kojoj je, očito, sve teže i teže stati na kraj, je i u našem susjedstvu u BiH. U danu u kojem su svi nogometaši diljem svijeta minutom šutnje odavali počast poginulima u Barceloni, na stadionu Koševo se nogometaši dvaju BiH klubova na nogometnom derbiju nisu odazvali pozivu službenog spikera da učine isto. I to je alarm kojem je u domaćim medijima posvećeno premalo prostora…

Naš portal “Dnevno” je prošloga tjedna podsjetio na obitelj Anđelić, koju je na Badnjak 2002. godine ubio Muamer Topalović, vehabist i terorist, u mjestu Kostajnica kod Konjica. Topalović je tada priznao da je dio terorističke mreže, a prije sedam godina je iz zatvora u Zenici poslao pismo preživjelim članovima obitelji Anđelić (ubio je oca I dvije kćeri, a sina teško ranio). To pismo je pravi sarkazam koji zgraža, jer Topalović u njemu Anđelićima nudi odštetu koju bi za njega platila “braća koja mu pomažu”. Što je dokaz da je džihadistička mreža u BiH itekako ojačala, te da je sve počelo ratom početkom ’90-ih, kada su u BiH počeli dolazit islamski ratnici i strateški počeli provoditi  svoju “misiju”. U Travniku je neko vrijeme tada proveo i Osama bin Laden. Ta činjenica više nije nikakva posebna tajna, o tome, tj. genezi buđenja  islamizma kroz rat u BiH je već napisano i nekoliko knjiga, koje očito nisu doprinijele ni osvještenju, ni brzini rješavanja posljedica. Islamistički radikalizam u BiH je u međuvremenu iz “gerilske”  borbe za širenje vehabijskog tumačenja islama, poduprte s nekoliko glavnih političkih figura, postao veliko političko i geopolitičko pitanje za taj dio Europe.

 Alija Izetbegović i islamski ratnici u BiH

O ulozi Alije Izetbegovića, uvjerenog islamskog fundamentalista pri dovođenju islamskih ratnika u BiH, već smo pisali više puta, pa ćemo ponoviti da je glavna organizacija pod čijim se kišobranom inicijalno odvijala ova aktivnost i koja je za cilj imala uvesti u Bosnu strane mudžahedine, bila Agencija za pomoć zemljama Trećega svijeta, odnosno Third World Relief Agency (TWRA), koju je izravno podržavao Alija Izetbegović. Tu su organizaciju osnovali sudanski diplomati koji su bili u vezi s Osamom bin Ladenom i Alijom Izetbegovićem. Američki istražitelji utvrdili su povezanost TWRA-a i slijepoga šeika, Omara Abdela Rahmana, koji je u Sjedinjenim Državama osuđen na doživotni zatvor kao glavni planer prvoga napada na Svjetski trgovački centar, 1993. godine. U Upravnom odboru TWRA-a, bili su i visoki dužnosnici Stranke demokratske akcije i Vlade u Sarajevu.

Sve to je detaljno opisao i dokumentirao njemački publicist Jürgen Elsasser, u svojoj knjizi, “Sveti ratnici i tajne službe na Balkanu”. Zanimljivo je da je ta priča oživjela  za vrijeme tzv. socijalnih nemira u BiH prije nekoliko godina. Glavni akteri tog scenarija, započetog u kantonima s bošnjačkom većinom i Lagumdžijinom vladavinom,  bili su islamski fundamentalisti potpomognuti stranim obavještajnim službama, te starim  strukturama  KOS-a, duboko infiltriranima  u bošnjačkoj obavještajnoj službi. Zanimljivo je da TWRA još uvijek postoji i pod krinkom humanitarnog rada “posluje” u BiH.

Vođa vehabija iz Krajine, Bilal Bosnić, prije tri godine je otvoreno pozvao mladiće, muslimane iz BiH, da idu u džihad, ratovati na stranu Islamske države Iraka i Levanta (ISIL-a), kako se tzv.  Islamska država (IS) u to vrijeme nazivala, a poslije je u izjavi za Dnevni avaz to negirao, tvrdeći da su njegove riječi iz video obraćanja, tj. snimke njegova predavanja prema kojima “istina i islamska država opstaju” – krivo protumačene. Vođa vehabija, Nusret Imamović, iz Gornje Maoče,  ratovao je i još ratuje  u Siriji. Pripadnik je paravojne postrojbe Džabat el-Nusra koja se ograđuje od ISIL-a i svojim sljedbenicima u BiH poručuje da se – kada je riječ o ISIL-u – drže po strani. Za Nusreta Imamovića, vođu vehabijske zajednice u BiH, šira javnost je prvi put čula prije nekoliko godina kada je Mevlid Jašarević, na američko veleposlanstvo u Sarajevu,  ispucao više od 100 metaka iz automatske puške “kalašnjikov”. On je bio Jašarevićev uzor, nakon što je slušao Imamovićeva predavanja u kojima je članove vehabijskog pokreta u Gornjoj Maoči huškao protiv “američkih okupatora”.

Imamović je završio medresu, u ratu je bio  tri puta ranjavan, pa je tijekom rata bio i vjerski predavač u nastavnom središtu Meškovićima kod Kalesije u kojem se nalazio i jedan broj arapskih dragovoljaca. Tada se priklonio vehabizmu. Strog i discipliniran, Imamović se nametnuo kao vođa vehabija u BiH, ali i područja jugoistoka Europe i zemalja EU-a, pa su džemati njegovih sljedbenika od 2010. utemeljeni u Tuzli, Gradačcu, Kalesiji, Lukavcu, Zenici, Sarajevu, Goraždu, Bihaću, Bužimu,  Beogradu, na Sandžaku, u Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj… Poznata su i imena njegovih navjernijih suradnika, poput Senada Džafića, Safeta Hasanića, Samira Sivića, Izeta Hadžića. Svi ovi podatci dostupni su policijama i tajnim službama država EU-a i onih izvan Unije.

Bakir Izetbegović u Erdoganovoj kampanji

Ozbiljan problem je nastao u trenutku kada je Obamina administracija, posve nezainteresirana za jugoistok Europe, problem BiH prepustila Njemačkoj. U tom trenutku, Turska je već nekoliko godina bila duboko involvirana u sve procese, posebice  u Federaciji BiH. U stvari, u početku, osim što je odmah bilo jasno da Njemačka nema kapacitet ni razumjevanja za cijeli povijesni  kontekst BiH, nadzor Berlina naoko  nije izgledao kao tako velik problem u što se pretvorio danas, a potpuno se razotkrio s migrantskom krizom i “dealovima” kancelarke Merkel s Erdoganom i još više nakon referenduma o Brexitu. Nakon njega se  Njemačka “raspištoljila”, koristeći Tuska Junckera i vodstvo EU-a za ostvarenje njemačkih interesa, što joj donosi dodatne bodove u izbornoj godini i u situaciji u kojoj za nju i njezinu koaliciju nema prave alternative koja bi je pobijedila na izborima. U tom smislu, Merkel  i više nego očito ide na ruku Erdoganu sa svojim inzistiranjem da BiH bude unitarna država, a ne država triju konstitutivnih naroda, što BiH povijesno i je. Ta unitarna BiH bi, dakako, bila pod bošnjačkom dominacijom, u kojoj bi, ionako nestajući hrvatski narod, vjerojatno do kraja i nestao. Kad bi se hipotetski to dogodilo, bilo bi to najveće mirnodopsko etničko čišćenje u povijesti Europe…

Na predprošlim predsjedničkim izborima u Turskoj, Bakir Izetbegović se izravno uključio u Erdoganovu kampanju – i to video vezom na njegovom završnom predizbornom mitingu u Konyi. Erdogan  nije Izetbegovića predstavio kao predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, što je bio u tom trenutku, već ga je predstavio kao predsjednika Bosne i Hercegovine. Izetbegović je pred okupljenima u Konyi, Erdoganu izrekao veliki hvalospjev, iz kojeg je bilo  i više nego jasno da se Izetbegović obraća jednoj državi i njezinom vođi isključivo kao braći u islamu.

Erdogan, kao pravi majstor balansiranja, suzdržao se  od komentara na “klicanje” njegovom liku i djelu, predsjednika Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića. Govoreći o pobjedi napredne liderske Turske, on je tada, nakon prve pobjede za funkciju predsjednika prije četiri godine, rekao u izbornoj noći  kako je njegova pobjeda i pobjeda Bejruta, Kabula, Skoplja, Sarajeva… Činjenicu da u BiH želi suživot Bošnjaka s Hrvatima i Srbima spomenuo je usput, svjestan delikatnosti tadašnjeg međunarodnog trenutka, iako je iz svega dosadašnjeg jasno da on, prije svega, želi snažnu poziciju muslimana u BiH. Aktivna turska politika u BiH je, možda, spremna taktizirati naspram Hrvata i Srba, ali se nije spremna odreći fundamentalnih načela neoosmanizma. Balkan je u tome strateški cilj, a BiH središnja točka. I Njemačka joj u toj ideji podilazi.

Ipak, iako kasno, ali ne i prekasno, opasnost za sigurnost Europe kroz BiH, uočio je i  SAD, ne toliko politika, koliko CIA, te se uključio  intezivno u progon vehabista u BiH. Posebno nakon dolaska Trumpa koji je, na nedavnom summitu u Varšavi,  pokazao veće razumijevanje (iako ne dovoljno) za situaciju u BiH od svog prethodnika. Predsjednica Grabar-Kitarović mu je, prema njezinu iskazu medijima, dala podeblji  obavještajni  dossier o broju i profilu “islamističkih misionara” u susjedstvu u koje, očito,  vrije i to između njih samih, odnosno između dvije vehabijske struje. Jednu predvodi već spomenuti Nusret Imamović, koji je pobornik Al Qaide, a drugu Bajro Ikanović, jedan od zapovjednika tzv. vojske tzv. Islamske države. Obojica ratuju u Siriji gdje je došlo do cijepanja islamističkih dragovoljaca i prema informacijama koje prenosi agencija Srna, ratuju jedan protiv drugoga.

Sve to itekako ima logike s obzirom na to da se novi obrazac “jeftinog” terorizma, koji se prije nekoliko dana dogodio u Barceloni i odnio još ljudskih života, intenzivira nakon što je IS, uz ostalo i zbog raskola u vlastitim redovima, počela  gubiti u Siriji i Iraku. Tragedijama poput ove u Barceloni, oni poručuju svima koji ih podržavaju, da ostanu u Europi i na europskom tlu izvode terorističke napade sa svim sredstvima do kojih mogu jednostavno doći – noževima, sjekirama, kombijima, kamionima…

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI