ALEN HALILOVIĆ: OD POTENCIJALNOG SUPERSTARA DO SPAŠAVANJE KARIJERE

Pixsell

Alen Halilović – ime koje se prije par godina protezalo kroz mnoge hrvatske medije u uvjerenju će postati nova velika zvijezda naše reprezentacije, kako će nositi Hrvatsku do trona  Svjetskog prvenstva u budućnosti. Trebao je biti hrvatski Messi, barem su mu tako tepali. Velikan španjolskog nogometa, katalonski gigant FC Barcelona, kupila je Alena I prebacila ga u svoju drugu momčad, Barcelonu „B“ u nadi kako će se prvo pokazati kao vođa momčadii izboriti svoje mjesto u prvoj momčadi. Negdje putem dok je igrao za drugu momčad, izgubio se – nestao je.

No, krenimo redom. Alen Halilović prošao je sve dobne skupine u nogometnom klubu Dinamo. Odsamih početaka označen je kao igrač budućnosti, dajući mu od malih nogu teret s kojim se kasnije itko može nositi. Ali, razuvjerio je sve kritičare u to vrijeme i je rušio rekorde koji su bili postavljeni ispred njega. U sezoni 2011./2012. već je nastupao za kadete Dinamo, da bi na Međunarodnom turniru Mladen Ramljak bio najmlađi igrač Dinama u povijesti koji je ikad nastupao na tako važnom i priznatom turniru. Sezonu kasnije, točnije 2012./2013. počeo je igrati za juniore Dinama.

Pokazivao je svoj raskošni talent te je uprava Dinama napravila odličan potez – potpisali su s mladim Alenom njegov prvi profesionalni ugovor u karijeri s velikanom hrvatskog nogometa. Prvi nastup za prvu momčad Dinama imao je protiv najvećeg rivala, splitskog Hajduka na Poljudu. Mnogi bi se složili kako je to bilo „vatreno krštenje“. Ušao je posljednjih desetak minuta na Poljud, zamjenio je Sammira i tu se vidjelo o kakvom se igraču radi. Brze kretnje, promjena smjera I okomitost na gol samo su neke od vještina koje je uspio pokazati u tako kratkom vremenu na derbiju. Na njegov prvi pogodak u HNL-u nije se dugo čekalo. Poslije derbija s Hajdukom, 7.listopada u Koprivnici protiv Slaven Belupa zatresao je mrežu i time je postao najmlađi strijelac u povijesti Dinama i Hrvatske nogometne lige.

Sve je izgledalo  idealno za mladog igrača Dinama. Kao što je i u mlađim kategorijama pokazivao svoje znanje i vještine, tako je i u seniorskoj momčadi. Ljubitelji i fanatici Dinama bili su očarani Alenom, zvijezda je bila rođena. Osim pobornika Dinama, ljuti rivali su morali odati počast Haliloviću jer naprosto u toj dobi igrati na tako važnoj nogometnoj sceni bilo je zadivljujuće za gledati.



Uspjesi su se nizali, ali najveća čast koju je Alen mogao primiti je poziv u seniorsku reprezentaciju Hrvatske. Prošao je sve dobne uzraste u reprezentaciji i nastup za „A“ vrstu bilo je ispunjenje sna. No, u to vrijeme pojavila se mogućnost da Alen igra i za drugu reprezentaciju, a to je reprezentacija Bosne i Hercegovine. Za njega nije postojala mogućnost promjene sportskog državljanstva, samo je htio staviti na tijelo crveno-bijele kockice i nositi sveti dres koji su prije njega nosili igrači kao što su Zvonimir Boban, Davor Šuker, Dado Pršo i mnoge druge legende. Izbornik u to vrijeme, Igor Štimac, nije želio pustiti stvari da idu svojim tokom već je Alena pozvao na okupljanje. Bilo je to za vrijeme reprezentativne akcije protiv Škotske i Portugala. Bio je ujedno i najmlađi igrač ikad pozvan u reprezentaciju, a protiv Portugala je postao i najmlađi igrač koji je debitirao. Zaista impresivno kao tinejdžer i maloljetnik nastupiti za jednu veliku reprezentaciju kao što je Hrvatska, osvajača bronce na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj.

Pixsell

Alen je u hrvatskim okvirima postigao sve što je jedan nogometaš mogao postići. U Dinamu je u 44 nastupa postigao 7 pogodaka, ali bitan je dojam kakav je ostavljao. Tako da sljedeće što je slijedilo prelazak je u klub koji bi mogao osigurati minutažu i tretman koji zaslužuje igrač kao što je Alen. Takav poziv je stigao od FC Barcelone, koja je naprosto bila očarana njegovim igrama u Dinamu i željeli su ga pod svaku cijenu. Bili su to teški pregovori, mnogi su se klubovi isticali, Tottenham je javno objavljivao što nudi Alenu i njegovoj obitelji. No, Barcelona je bila konkretnija. Povijest i tradicija i način ophođenja trenera prema mladim igračima presudilo je u njegovoj odluci da ode u Kataloniju.

Prvu utakmicu za drugu momčad odradio je još u srpnju 2014. godine kada je zaigrao protiv Recreativa, a prava stvar uslijeda je u osmini finala Kupa Kralja, petnaestak dana nakon Nove godine. Barcelona je pobjedila 4-0 na gostovanju protiv Elchea. Alen je ušao posljednjih tridesetak minuta s brojem 30 na leđima. Broj 30 u Barceloni vam možda ništa ne znači na prvu, ali ne znate da je veliki Lionel Messi nosio je taj broj kada je počeo igrati za Barcelonu. Samo po tome se moglo osjetiti i vidjeti što očekuju od našeg Alena. U njemu su prepoznali igrača koji bi mogao zamjeniti velikog Messija i preuzeti Barcelonu pod svoju dirigentsku palicu. U to vrijeme, s nepunih 19 godina, pred Alena je stavljen izazov karijere. Hoće li ustrajati u svom putu i postati jedan od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti ili će mu slava udariti u glavu? Nažalost, dogodilo se ovo drugo.

Nije se uspio nametnuti u Barceloni, a obzirom kako klub funkcionira, nisu imali strpljenja i volje čekati Alena da se prilagodi. Očekivali su od njega eksploziju kakva ga je pratila tijekom čitave nogometne karijere u mlađim uzrastima, ali I u kratkoj seniorskoj karijeri. Slijedile su posudbe. Prvo je posuđen Sporting Gijonu. Imao je svoje zvjezdane trenutke u Gijonu, ali sve je to bilo samo dio onoga što Alen zna i što može. Potom kupnjen od strane HSV-a, pa posuđen u Las Palmas, potom prodan u AC Milan te danas se nalazi u nizozemskoj ligi u momčadi Heereven.

Pixsell

Kada podvučemo crtu, previše klubova u tako malo vremena. Mijenjao je lige, stilove igre, očekivalo se od njega sve ono što je pokazivao u Dinamu, ali kao da je njegova volja i želja za profesionalnim nogometom opadala. HSV i AC Milan su ipak giganti u okvirima europskog nogometa te im je trebao jedan mladi igrač kao što je Halilović da ih vrati na puteve stare slave. No, otkad je otišao iz Dinama nikako da mu krene. Krenuli su mnogi naslovi i u javnost su izlazile svakakve fotografije na kojima se vidi kako više posjećuje noćne klubove nego treninge.

Za kraj, prvo što se mora priznati je sljedeće – ŠTETA. Takav igrač s takvim predispozicijama kao što je on se stvarno rijetko rađa i igra s takvom lakoćom kao što je on igrao. Naravno, igra on i danas, ali nije to sjena igrača kakav je bio prije. Mora se istaknuti kako je očigledno napravio grešku što je otišao iz Dinama u tako mladoj dobi. Trebao je ostati i biti glavni igrač, kapetan, dogurati do legende kluba u tako kratkom roku. Pogledajte samo što je Dani Olmo napravio. On je upravo iz Barcelone otišao u Dinamo. Svi su taj potez s podsmijehom dočekali, mnogi Španjolci su „tražili Dinamo i Zagreb na karti“, no što je napravio Olmo? Upravo ono što je trebao Halilović, preuzeo konce Dinama u svoje ruke, točnije noge i danas je najbolji igrač Dinama. Zagrebački klub nakon skoro pola stoljeća je prezimio u Europi i u osmini finala Europa lige  je herojski pao od strane portugalske Benfice. Sve je to mogao napraviti Alen Halilović da je imao samo malo strpljenja. Ili je možda mogao biti ono što je danas Ansu Fati – momak koji danas igra sa svojim idolom Messijem, rame uz rame.

AUTOR: Edwin Nicky Džemidžić 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI