ĆALETA ĆE NA RUJEVICI OSTAVITI I ŽIVOT AKO TREBA: I bolje mu je!

Boris Kovacev/Cropix

Vrag je odnio šalu, Ćale. Dobro došao u seniore.

Bezuspješno sam bespućima interneta tražio sliku ljutitog mladog Cara, no on je ili stalno nasmijan ili je bezbrižan. Nogometaš Marseilla očito nije imao životni put poput Luke Modrića, Dejana Lovrena, Vedrana Ćorluke ili odaberite koga – jer nije ni mogao, a i zašto bi. Fortuna ga je predodredila za nešto drugo.

Izostanak vanjskih pokazatelja onog unutarnjeg žara na koji smo kao temperamentni navijači navikli, ne znači da Ćaleta-Car u sebi nije proživio katarzu uzrokovanu guranjem na margine reprezentacije. I trebao je, jer reprezentacija je mnogima među nama nešto poput kulta, prozor u svijet. Igrač kao takav ne predstavlja na terenu samo sebe, svojim stavovima reflektira odnos prema navijačima. Svojim odbijanjem mladog dresa zbog priprema u Francuskoj, Ćaleta je poručio da mu nije bitno što meni i vama jest. Ni to nije zlo samo po sebi, ali je ultimativni selekcijski čimbenik ulaska u A vrstu kojoj Ćaleta teži. Lekcija je bila nužna, ili bolje rečeno, poduka je bila nužna.

Ne spadam među one koji će poziv Ćalete u reprezentaciju koristiti kao batinu protiv Dalića, ne smatram da je izbornik izdao svoj ideal pozvavši Šibenčanina na okupljanje, već naprotiv, smatram da je izbornik privilegiran u odnosu na igrače da slaže momčad po vlastitom nahođenju – i potrebi.

Također ne smatram da bi Dalić trebao ‘cijediti komaraca’, odnosno tjerati mak na konac s igračem koji je očito pogriješio. Izbornik je dokazao da ne robuje taštini i egu, nego da će napraviti ono što smatra da je u interesu reprezentacije, a to je glavni kriterij. Kako će postaviti momčad pred ključan dvoboj, to je već drugi par cipela.



OKRETANJE TEZA

Ćaleta je u nekoliko svojih javnih istupa pokušao objasniti javnosti, odnosno opravdati svoj izostanak s okupljanja tadašnje Gračanove selekcije. Ono što može biti problem kod mladih sportaša jest izostanak prihvaćanja odgovornosti za svoja djela. Ni u jednom Ćaletinom istupu nisam vidio da Car prihvaća ono za što ga se “tuži”, umjesto toga Duje je ponudio suptilne i manje suptilne izgovore i prebacivanje odgovornosti na Nenada Gračana, klub u kojem igra, potom mu je obitelj patila zbog nepozivanja u reprezentaciju(!) – što je vrlo opasna emocionalna ucjena ispaljena prema onima koji, kako je Duje sugerirao – pate njegovu obitelj(?). Nažalost, način na koji ja promatram svijet sugerira mi određeni otklon u Dujinu razmišljanju kojemu nisam vičan. Pate obitelji kojih je sve veći broj na društvenoj margini zbog raznih socio-ekonomsko-političkih faktora, za Duju je patnja kako smo konstatirali – nepozivanje u A selekciju. Osobno sam odrastao slušajući drugačiju predaju i gledajući drugačiju govor tijela igrača.

Teza da reprezentacija ne bi smjela izgubiti Ćaletu Cara svojevrstan je mentalni harakiri. Zar prije nekoliko redaka Car nije ustvrdio koliko mu reprezentacija znači, s tim u vezi se pitam smije li Duje Ćaleta Car izgubiti reprezentaciju i tko bi bio na većem gubitku, reprezentacija ili karijera mladog Vatrenog? Vatreni nikada ne smiju postati zatočenici jednog igrača. Pravi primjer požrtvovnosti i sebedarja upravo je najbolji među jednakima – Luka Modrić, koji svu svoju karijeru daje čitavog sebe za kockasti dres. Na kraju krajeva, nije li tada 43-godišnji John Fitzgerald Kennedy  u Berlinu poručio: “Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI