Da igra i najbolja hrvatska postava protiv Walesa bilo bi problema, no recept za pobjedu je tako jednostavan..

7dnevno

Vodio sam reprezentaciju baš u Osijeku kad smo dobili Wales, atmosfera je bila fantastična, Osijek nam nosi pobjede. A nama kao narodu - ne samo u nogometu -treba samo prava atmosfera i biti će nam bolje!

 

Bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije sada je izbornik Indije i naravno prati sve što se događa s našom nacionalnom vrstom. Za našu novinu dao je analizu teškoća i imperativa koji stoje pred sadašnjim izbornikom Zlatkom Dalićem poglavito zbog činjenice da Hrvatska u lipanjskim kvalifikacijama nikada nije prolazila dobro, a zbog neuspjeha u njima nerijetko su izbornici znali dobiti i ‘nogu’!

“Nemam ja ni trunčice ljubomore, jer reprezentacija je jedna velika obitelj, svi smo mi tu samo prolazni, tako mi je bilo i kao igraču i kao treneru. Ostaju samo navijači zauvijek, a ja sam sada veliki navijač – ovdje iz Indije”, dočekao nas je Štimac koji zna s medijima.
Nikad nije bježao čak i od teških riječi… Objašnjavamo mu kako Daliću nedostaje više od pola momčadi, da je pobjeda gotovo pa imperativ, da se ljudi i pomalo boje. Pokušao je smiriti situaciju…

“To vam je takav posao, raspolažete s čime raspolažete. Nema tu zapomaganja i jadikovki, vidim da to Dalić ne čini. Tako i treba. Moraju i ovi koji će igrati osjetiti da im trener vjeruje. Ako ćemo pravo, bolje da igraju svježi, odmorni, neozlijeđeni nego oni koji se ne osjećaju dobro, poput Rakitića. Pristalica sam da uvijek igra bilo tko samo da je spreman. Nogomet se igra na gotovo jednom hektaru, valja to istrčati, napose protiv Walesa koji je trkački jedna od najboljih momčadi na svijetu. Gareth Bale je k tome i najbrži igrač svijeta.
Wales više nije autsajder, to je ozbiljna, pa i gornja europska srednja klasa. Da igramo i u najjačem sastavu možda bi bilo problema”.

Ima li recept za takvu trkačku momčad?



“Ima, a nije ga lako napraviti. Teorija je laka, praksa zna zapeti. Osnovno je nametnuti se posjedom, biti brzi u osvajanju “odbijenih lopti”, iskontrolirati njihov protunapad. Brzim protokom lopte ćemo izbjeći žestinu njihovih duela, manje trošiti energiju na visoke
ubačaje, težiti prizemnim ubačajima, povratnom dodavanju sa bočnih pozicija i udarcima izvan kaznenog prostora… To je recept, a koliko će se u nekoliko dana moći to utrenirati do automatizma na treninzima vidjet ćemo na utakmici”.

I sve to nabrojano s igračima koji debitiraju ili su tako rijetko u reprezentaciji?

“Nemojmo paničariti. Ispada da Daliću ne damo vremena. On najbolje zna. Gleda ih na treninzima, osjeti njihovu moć ili nemoć. Mladost ruje po terenu, srednje igračke godine igraju na mah, i to može biti jedna pozitivna vrijednost ove momčadi. Možda smo navikli na vrhunske domete, pa bi ljudi htjeli da Wales ‘mlatnemo’ s pet golova razlike. Zaboravite na to. Do pobjede se danas dolazi potpunom iscrpljenošću, nema druge, jer svaka reprezentacija je dobra. Svaka zemlja može naći 30-ak odličnih igrača i može biti muka za
svakog. Pa gledajte taj Island sa 300 tisuća stanovnika”.

Stalno se priča o problemu kojeg reprezentacija ima s vratarima? Livaković brani stalno a Kalinić je na klupi?

“I što sad? Ako nije ozlijeđen treba braniti Kalinić. Ako jest onda Livaković. Mislim da su naši novinari predimenzionirali tu dvojbu. I na treningu se vidi kakav je tko. Veći su problem bekovi, tu izbor nema puno rotacije, dobro bi nam došao barem Strinić”.

Vi ste se, čujemo, dobro snašli u Indiji?

“Primio sam se izazovnog posla. Indija želi i u nogometu biti faktor, kao u svim globalnim procesima. Rekao sam im da kriket igra nekoliko zemalja, a nogomet baš sve zemlje. Imaju dobru ligu, puno mladih igrača, prvo sam se dvojio hoću li zadržati stare pa krpati rupe ili krenuti od samog početka. Odlučio sam se za ovo drugo. A nemam puno vremena. Evo kada me zovete baš sam došao s treninga. Užurbano sam se primio posla na pripremama za Kraljevski kup u Tajlandu. S novom Indijom pokušat ću pokrenuti mišljenje da to nije nogometni analfabet i antitalent, već naprotiv, zemlja s golemom perspektivom. Napose u nogometu. Indija je sjajna zemlja u svim aspektima, zašto ne bi bila i u nogometu. To je moja egida u novom poslu”, kaže Igor Štimac.

Dodaje pritom da je toliko silno želio ovaj posao da se jedini pojavio u Indijskom nogometnom savezu od svih kandidata.

“Morate znati da su i današnji vatreni i izbornik Dalić zaslužni što su me uzeli. Hrvatska slovi u Indiji kao nogometna velesila. Ne bježim od tog zaključka. Kao i da sam prilično povezan sa Hrvatskim nogometnim savezom. Predsjedniku Šukeru sam rekao da bi moglo biti zanimljivo prijaviti se za izbornika indijske reprezentacije, kada smo vidjeli natječaj. Znam da su se kandidirali i neki mnogo poznatiji treneri, poput Ericssona. No ja ni časa nisam oklijevao, otputovao sam u Indiju, došao do Saveza. Nemalo sam se iznenadio kada sam shvatio da sam jedini došao na razgovor, svi su se drugi obraćali čelništvu tog saveza preko Skypea. To nije moj način komuniciranja, neću reći da je to prevagnulo, ali ljudima se svidjelo. Naravno, došao sam i pripremljen.”

Inače, na tom zadnjem popisu potencijalnih izbornika bili su i francuski trener Raymond Domenech, bivši menadžeri Engleske Sven-Goran Eriksson i Sam Allardyce, Španjolac Roca, ali je bilo puno sumnji prema njemu, jer je sa Salvadorom izgubio 12 od 20 zadnjih
utakmica.

Jesu li vam postavili kakve imperative?

“Ne, samo žele vidjeti napredak i osuvremeniti metodologiju rada. Imali su neke željice, nisam imao ništa protiv da mi iz indijskog saveza predlože pomoćnike, s time nikad nemam problema, inzistirali su na svom brojnom osoblju. Indijci kažu kako mojim imenovanjem žele poslati poruku da više neće biti zadovoljni samo nastupima na kvalifikacijama za Azijski kup, nego danas-sutra žele otići i na velike turnire”, objasnio nam je Štimac.

Rekli ste im, čitamo indijske novine, da ste im odmah stavili do znanja kako ćete biti oštri i s legendama indijskog nogometa ako ne budu spremni?

“Realno, i oni to znaju, a nisu htjeli sami napraviti. Sada ću ja to učiniti. I kod njih je došlo do sjećanja da je puno zaslužnih igrača ondje samo zbog nekih starih zasluga, a ne zbog forme i sadašnjeg učinka. Svaki trener ima svoju filozofiju. Mislim da većina nogometnih navijača u Indiji nije bila zadovoljna igrom reprezentacije. To sam rekao ovima u Savezu i složili su se. Kada radite s određenim igračima, dulje se privikavate na njih. Neću imati vremena za to. Naši igrači moraju znati. Neću imati vremena ni za koga, kredita nema. Neću čekati da netko dođe u formu pa onda zaigra u mojoj vrsti. Nogomet je vrlo jednostavna igra. Ima svoja jednostavna pravila. Može biti komplicirano samo ako želimo. Mi smo jedini koji sve mogu zakomplicirati. Ne želim to raditi ovdje”.

Kako ste vi objasnili svoju ambiciju, stručnost te nogometno porijeklo?

“Pričao sam im prvo o našem nogometu. Počeo sam s Hrvatskom, mi ni sami ne shvaćamo da smo čudo. Sa samo 4,3 milijuna stanovnika Hrvatska je najmanja zemlja koja je od Urugvaja stigla do finala svjetskog prvenstva. Indija, nasuprot tome, ima 1,3 milijarde ljudi. Kako postići ravnotežu? Teško je pronaći sličnosti. Postoje različite kulture, geni, vremenske i druge okolnosti. Svaka je zemlja različita i to je ono što nas dijeli. Ali ono što nas zbližava naša je ljubav prema nogometu. S punim poštovanjem, kriket je divan sport, ali to je igra koja se igra u samo nekoliko zemalja. Kriket ne može pomaknuti svijet, nogomet može. Moramo pronaći način da se natječemo na Svjetskom prvenstvu. Ali, prvo moramo stabilizirati naše snage u Aziji, tu se pokazati kao autoritet i danas-sutra krenuti u juriš na svjetsku smotru”.

Kako igrači reagiraju na vaš novi tretman?

“Na njihovim licima vidim da dobivaju informacije na dobar način. To je velika razlika s igračima ovdje u usporedbi s onima u Iranu ili Kataru. Slušaju dobro, dobro primaju informacije i brzo uče. Vrlo pozitivno. To mi pokazuje da možemo ubrzati napredak u učenju i napredovanju naše igre. Želim da moji igrači ne strahuju od grešaka. Zašto strah? Moramo ponavljati vježbe toliko puta da činimo minimum grešaka. Moram ih osloboditi pritiska, osobito mlade igrače. Učim ih, a dosta i znaju. Nogomet je igra pokreta. Koliko god se pomaknuli, rješenja će vam se ukazati. Morate učiti igrače da tako razmišljaju. Uostalom, tako su uspjele i stotinu puta manje zemlje od Indije, poput Walesa, Sjeverne Irske, Republike Irske, Islanda, pa i nas. S tom praksom počela je Danska 80-tih godina, kada je razorila Europu, imala je samo 20 igrača i svi su igrali u inozemnim ligama. Danas svaka zemlja može izvući 20 relativno dobrih igrača, onda je na dobrom treneru da to posloži, i u jednom vas trenutku ni Španjolska ne može pobijediti. Naravno, prvi je preduvjet fizička sprema, jer ovdje imam neke igrače koji nisu u stanju odigrati 90 minuta.

Da zaključim, izvukao sam 35 igrača, od toga 25 mladih i radimo do iznemoglosti. Ako baš
želite znati obavijestio sam i uistinu najboljeg igrača i strijelca Sunila Chhetrija da nije siguran u postavi. Malo me čudno gledao, ali je shvatio. Svi počinjemo od nule. Nogomet je takav. Ne dobivate ništa za prošlost. Plaćate za današnji posao. Koliko ste uspješni danas,
sutra ćete ponovno dobiti priliku”.

Na kraju, gledat ćete utakmicu Hrvatske i Walesa.

“Ma, internet je čudo, gledam sve, gdje neću to. Vodio sam reprezentaciju baš u Osijeku kada smo dobili Wales, atmosfera je bila fantastična, veselim se zbog Osijeka, on uvijek nosi pobjede. A nama kao narodu – ne samo – u nogometu treba prava atmosfera i biti će nam bolje”!

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI