Prije dvije godine Hrvatska je igrala finale Svjetskog prvenstva u nogometu.
Najveći dan hrvatskog sporta nije završio pobjedom ‘Vatrenih’, no unatoč porazu od Francuske (2:4) ostao nam je ponos na slavne dane u Rusiji.
Izbornik Zlatko Dalić za 24 sata se prijestio najdomljivijih trenutaka. I dalje žali za trenutkom kad su aktivisti iz skupine Pussy Riot ušli u teren. Bila je 52. minuta, tad smo još bili u igri, bilo je 2:1 za Francuze…
“Bili smo svi vrlo pozitivni. Pojačali smo tempo, Lloris je čudesno obranio udarac Rebića… A onda su u teren ušli aktivisti Pussy Riot. Prekinuli su nas dok smo imali moć, inicijativu… Ništa nam taj dan nije išlo na ruku, omeli su nas, baš su nas presjekli”, prisjetio se.
Drugi trenutak koji je obilježio susret bio je i onaj jedanaesterac, suđen nakon intervencije VAR-a zbog igranja rukom u šesnaestercu. Francuzi su tad poveli s 1:0.
“U tom trenutku stvarno sam bio razočaran, pogodilo me. Sudac je gledao dugo na VAR, što znači da nije bio siguran. A ako nisi siguran, onda ne smiješ dosuditi penal. Ne smije se na taj način odlučiti svjetski prvak. To me baš jako pogodilo”, dodao je izbornik.
Tuga zbog poraza nestala je čim su krenuli put Hrvatske…
“Kad smo ušli u avion, bili smo baš sretni(…). Kad je objavljeno da smo ušli u hrvatski zračni prostor, pored nas su se pojavili MiG-ovi. Opet se čuo razglas: ‘Pobjednička Hrvatska vojska pozdravlja Vatrene. Dobro došli u Hrvatsku, zemlju pobjednika’. U tom trenutku igrači, koji su dotad spavali, skočili su sa sjedala, počela je ludnica u avionu, bilo je baš neopisivo. Teško mi je to dočarati, slikali smo se uz prozore, gledali prema dolje što nas očekuje. Razgovarali smo o dočeku, tko će pjevati. Igrači su rekli da žele Mladena Grdovića i ‘Nije u šoldima sve’, Thompsonovu ‘Lijepa li si’ i ‘Moju domovinu’. S tim smo pjesmama u Rusiji slavili svaku pobjedu.”
Dalić je u Hrvatsku ušao u Modrićevom dresu, “kad već nismo prvaci svijeta, htio sam na Trg bana Jelačića doći u dresu najboljeg igrača prvenstva”, kaže. U autobusu, na putu do Trga bana Jelačića preplavile su ga emocije i zaplakao je.
“Nisam imao riječi zahvalnosti za ono što su nam priredili. Mi smo u Rusiji igrali za sebe, za obitelji, za cijelu Hrvatsku. Igrali smo za branitelje jer, da nije bilo njih, ne bi bilo ni šahovnice“, izjavio je za 24 sata.