Život, a nogomet je u neku ruku prenesena slika života, vas često baci u paradoksalne situacije. Dogodilo se to i našem izborniku Zlatku Daliću, baš u utakmici protiv Španjolske u Kopenhagenu.
Koju je naša reprezentacija odigrala u prvih 80, minuta ispod razine kvalitete koju posjeduje, a zadnjih desetak minuta regularnog dijela i dijelom početnih minuta produžetka, pak, izgledala je kao goropadni lav.
Kako to?
Živost, preokret, snagu i moć Hrvatskoj je donio igrač koji je obilježio prošlu sezonu, s Dinamom. Mislav Oršić je svojim ulaskom dvadesetak minuta prije kraja pokrenuo nepodmazani stroj, dao mu gorivo i pokrenuo proizvodnju. A ušao je umjesto čovjeka koji je na ovoj smotri bio posve izvan forme, nesumnjivo zaslužnog reprezentativca, kojeg je izbornik ipak, sada se vidi, neopravdano favorizirao.
Nema sumnje, Ante Rebić je razočarao, ne samo zbog izlaska s terena da promijeni kopačke, nego mu jednostavno nije išlo. I to se događa svim sportašima. Da se razumijemo.
Međutim, zašto se izbornik Dalić doveo u paradoksalnu situaciju s Oršićem teško nam može biti jasno.
Na kraju je ispalo da sa svakim sjajnim potezom Oršića, s našim drugim, pa trećim golom pa s onim njegovim prodorima i udarcima u produžecima, izbornik Dalić praktički sam sebi ruši autoritet. Pa, zaista, zašto je toliko dugo čekao s Oršićem?
Da, pitali su ga to novinari nakon utakmice. I paradoks se nastavio, koliko god Dalićev odgovor bio logičan:
“Pa, na toj poziciji imamo Perišića!”
Istina! No, Perišića za dvoboj protiv Španjolske nismo imali. Zamijenio ga je Rebić, bio je neprimjetan. A Hrvatska je 80 minuta igrala drugoligaški nogomet. Lopta je samo promatrala. Kada je ušao Oršić bolesnik na terenu je oživio, izjednačio, bio i blizu pobjede, zakuhao utakmicu, izbjegao posvemašnju sramotu. Jer, kako su Hrvati stajali na terenu 80 minuta – to nije bilo daleko od te riječi.
Ima tu još jedna slična pričica, oko naših centarfora, pa taj Ante Budimir je u nekoliko minuta napravio više kravala suparnicima nego Petković i Kramarić u svim minutama na Euru.
Mnogi se pitaju samo jedno. Zašto moramo gubiti 1-3 da počnemo napadati, koristiti prave igrače, bacati se na glavu? Zašto uvoditi Oršića u izgubljenu bitku?
Ma, ispalo je zbog tih pitanja sve tako nezgodno po Dalića da ga ni eventualna pobjeda protiv Španjolaca na krilima Oršića ne bi spasila kritika zbog zanemarivanja tog igrača.