Nismo jednom, na svoju žalost i muku, tijekom Eura zaključili da nam nogometna reprezentacija na terenu u momentima izgleda, kao raspuštena banda. Ove nesumnjivo oštre riječi dočaravale su naš bijes, jer i danas mislimo da ova momčad ima veće kapacitete od ovih koje sada nudi i daje.
Sveukupna ocjena nastupa Hrvata na Euru je ispodprosječna, prošla se skupina, zakuhala utakmica protiv moćne Španjolske, ali kako umiriti nogometni narod koji zna da se moglo, trebalo i moralo više. U hrvatskoj postavi ima sjajnih igrača, iz velikih klubova, vodio ih je trener koji ih poznaje u dušu i s njima skoro bio svjetski prvak. I opet, na terenu je hrvatska vrsta izgledala poput nesložne družine.
Hajde, događa se to. I veće momčadi od ove naše znaju upasti u takvu, nazovimo je, krizu identiteta.
‘Šuti i čekaj šansu’
Međutim, ovo što se dogodilo Hrvatima ispao je potpuni rasap. Sami akteri su se nakon Eura potrudili pokazati nam i dokazati nam – da je nesloga – temelj identiteta ove momčadi.
Mi, jadni i naivni, nismo to vidjeli prije Eura, iako je bilo pokazatelja da je upravo tako. Vrtimo film unazad, sjetimo se Kramarićevog trčanja prema medijima, kada je svojim riječima inzistirao da mora biti prvi Dalićev izbor, „da i svaka baba vide gdje mu je mjesto u momčadi„. Nažalost, izbornik Dalić nas je podsjetio na taj događaj tek nakon Eura, tek sada je Kramariću uzvratio.
„Radi, šuti i čekaj svoju šansu”.
Da u momčadi nije bilo zajedništva o kojem toliko, inače, priča Dalić, možemo dokazivati primjerima nekoliko dana.
„Složna braća kuću grade, nesložna kuću više„. Kao da su pod tom egidom „vatreni„ krenuli na ovaj Euro, dokazujući iz partije u partiju da ih većina želi svirati samo po svojim – partiturama.
Trpjeli smo, iako smo sve primjećivali, sve u nadi da će se situacija sama po sebi smiriti. A sad je eskaliralo!
Od Lovrenovog izvođenja slobodnog udarca protiv Češke, što je bio samo dokaz da se u momčadi vodi bitka dokazivanja tko je tu gazda, preko Rebićevevog vezivanja kopački usred igre, razigranog i nestašnog ispijanja vode mladog Gvardiola…
Niz se nastavio nakon prvenstva, Rebić objavljuje poruke putem društvenih mreža, šokira javnost i suigrače, pa ih naglo briše… Pljušte optužbe, dojam je sad nesnošljiviji nego u trenucima kada nas je Španjolska razarala i držala na konopcima, s posjedom lopte 75-25 posto.
Nije tajna, hrvatska nogometna reprezentacija raskolila se, podijelila, na senatore, zaslužne reprezentativce i mlade snage, željne dokazivanja. I jedni druge, kao i drugi prve, shvatili su kao konkurenciju.
Zlatko Dalić se tu zacijelo nije snašao. I za njega postoje riječi opravdanja. Ako igračima nije lako sa Zlatko Dalićem, još manje je lako Zlatku Daliću s takvim tipovima.
‘Sve vam je oprošteno’
U svakoj momčadi se zna tko su nedodirljivi, kao što se zna i tko su „vodonoše„. Kako Hrvatska nije došla na Euro sa većinom standardiziranom prvom postavom tu su počeli prijepori.
Epilog nije mogao biti drugačiji. Sav potencijal kojeg Hrvatska ima ostao je zamračen ispod blijedih partija, a posljedice će biti dugotrajne. Ima srditih, povrijeđenih, razočaranih, uskoro bi mogao slijediti i val oproštaja od reprezentacije…
Može, može i te kako gore. Najgore jest što ovo nije najgore.
Jedan gorljivi navijač je napisao zanimljiviju objavu na društvenim mrežama. Puno zanimljiviju od Rebićeve koja je brutalna:
”Nakon što sam malo pogledao košarke, jedino što mogu reći je: Daliću i ekipo, sve vam je oprošteno”!