Nismo svi isti i ne mođemo biti isti. Preminuli ”leteći Finac” Matti Nykanen bio je osebujan lik i velik sportaš, ali i čudak koji je volio šokirati okružje i svijet u kojem je živio.
Kasnih osamdesetih godina upoznao ga je vaš pisac tijekom natjecanja na čuvenoj slovenskoj letaonici Planici, nedaleko Jesenica. Sitan, neugledan, osvajao je zlata kao bombone, iako je živio kako niti jedan sportaš nikad ne bi smio živjeti. Ni u kojem slučaju, porok alkohola zacijelo ga je stajao i dužine života zbog bolesti koje su ga napale.
A imao je energiju poput Teslinih izuma, ujutro bi zajedno izašli iz disko kluba, on bi popodne skakao i uvijek bio prvi. I sami smo se prestali čuditi takvom njegovom ponašanju kada smo vidjeli da se i takav mamuran prelako obračunava s konkurencijom. Tada nam je priznao:
”Svi ti mi letači pijemo, samo ja pijem najviše. Ha, hoćemo još jednu”?
Kasnije smo saznali da su njegove alkoholne seanse znale prerasti u nasilje, nije na bilo drago, tako drag čovjek kad prestane biti drag postane objekt žaljenja. Na koncu da je dohvatila i šećerna bolest, opstajanje tijekom te bolesti zahtijeva silnu disciplinu, a on je nikad nije imao. U svojim ranim zrelim godinama napustio je svijet kojeg je opčinjavao svojim letovima.
Znate ono, čovjek je baš sve poosvajao, ali i popio, Matti je osvojio sve što se moglo – četiri puta je bio ukupni pobjednik Svjetskog kupa (1983, 1985, 1986, 1988), a u tom natjecanju je skupio 46 pobjeda. Također, dva puta je bio pobjednik novogodišnje turneje Četiri skakaonice (1983, 1988), a natjecateljsku karijeru, nakon deset uspješnih godina, zaključio je 1991. godine.
Osvojio je četiri olimpijske zlatne medalje i jednu srebrnu, a obilježio je cijelo jedno razdoblje skijaških skokova osamdesetih godina prošlog stoljeća.
K tome, postao je prvi skijaški skakač koji je osvojio tri zlatne medalje na jednim olimpijskim igrama, a bilo je to 1988. u Calgaryju. Tada je osvojio zlatne medalje na maloj i velikoj skakaonici, te ekipno zlato. Prije toga je na ZOI 1984. u Sarajevu osvojio srebro na maloj i zlato na velikoj skakaonici. I u Sarajevu ga se sjećaju iz birtija.
Držalo se da će taj adrenalin kojeg je razbijao alkoholom nestati i da će početi živjeti životom običnih ljudi. No, ovisnost o adrenalinu teško se liječi, njemu je sve bilo zanimljivo čega su se drugi bojali. Hej, čovjek se ženio šest puta s pet žena, postao je i pjevač, bio i striper, to vam je ono kada gol muškarac pleše pred hrpetinom žena. Nekima je to san, njemu je bila stvarnost, kao letovi pod nebeskim svodom na skijama.
”Ostao sam bez novaca, a meni je to bilo super, biti gol pred ženskama i zarađivati, gdje ćeš bolje”, objašnjavao je dok se finska javnost sablažnjavala. A mi smo ga se sjetili kako je volio plesati osamdesetih podno Planice, tada još samo gol do pasa.
A volio je svoje izbezumljene žene i malo izudarati. Uglavnom, postao je posve izgubljen, neuračunljiv.
Imao je sina i kćerku koji mu, zbog alkoholizma kako navode finski portali, nisu dozvoljavali da viđa unuke.
“Da, bilo mi je teško prošlih godina, želio sam vidjeti unuke ali mi to njihovi roditelji nisu dozvolili. Nadam se kako će se to promijeniti“, kazao je on prije samo nekoliko tjedana.
Sve to bilo je dovoljno da novinari počnu živjeti od njegovih gluposti. Pa se ljutio na novinare, optuživao ih da zbog njih pije jer mu čine stres. Ni spoznaja o boleštinama nije ga smirila, istina on je pričao da zna u kakvoj je situaciji, ali rekosmo, riječ disciplina ne može u istu rečenicu s Mattijem.