FURIJA ZAHVALNA DINAMU: U Zagrebu se razvila budućnost španjolskog nogometa

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Dobro, ne možemo sebi pripisati sve zasluge, ali ostaje činjenica da je kao dječarac Dani Olmo napustio Špnjolsku, i katalonsku La Masiu da bi razvio individualne karakteristike u Hrvatskoj, konkretno Dinamu iz Zagreba.

Dani Olmo je spoj dvije divne vizije. Prva su njegovi najbliži ljudi, obitelj koja je primijetila smjer razvoja koji je vodio izvan Španjolske. Sretna je okolnost što su u isto vrijeme skautske oči iz Zagreba bile uprte svuda po svijetu i Europi.

Neviđena prilika je ugledana u mladome Španjolcu, čiji je „tabor” primijetio u Zagrebu ozbiljnu sredinu za stasanje. Vremenom su se međusobno dizali, klub i igral, igrač i klub. Uspjesi Dinama bili su uspjesi Olma. Veza je postala neraskidiva.

U zadnjem trenutku, pred početak natjecanja u Ligi prvaka, mnogo se špekuliralo o odlasku Španjolca iz Hrvatske. To se nije dogodilo, i evo kulminacije – Dani Olmo je pozvan u Furiju. Onu pravu, za koju su igrali Raul, Morientes, Iniesta, Xavi, Mendieta, Kiko, Torres, Hierro, Luis Enrique, Josep Guardiola.

Španjolska je reprezentacija povezala tri velika naslova u nizu; Europske prvenstvo 2008. godine igrano u Austriji i Švicarskoj, Svjetsko prvenstvo 2010. godine igrano u Južnoafričkoj Republici i Europsko prvenstvo 2012. godine u Poljskoj i Ukrajini.

Hrvatska je mnogo naučila od Španjolske, a i Španjolska je učila o Hrvatskoj. Razvoj Modrića i Rakitića na vrhunskoj razini može se zahvaliti Barceloni i Real Madridu. Oblik suradnje ove dvije europske nogometne sile počeo je tamo još s Davorom Šukerom, Robertom Jarnijem, Alenom Peternacom..

Izmjenom igrača na klupskoj uvjetovao je uspjeh na reprezentativnoj razini. U procesu izmjene igrača usvajali smo karakteristike španjolskog nogometa, koji je suvremen, brz, prodoran, s mnogo dodira i namjerom postizanja pogotka, dva ili tri više od protivnika

Kreativci iz Hrvatske sjajno se snalaze u Španjolskoj, naš stil nogometa sve je sličniji španjolskom, kao da smo se odvojili od klasičnog „njemačkog”, koji je zadržao jezgru, čvrstoću iza, ali se i sam prilagodio uvjetima brzine.

Hrvatska i Španjolska susrele su se do sada osam puta! Španjolska je pobijedila u četiri susreta, među kojima je i najteži poraz Vatrenih u povijesti, Furija je u Ligi nacija slavila u „noćnoj mori u Elcheu” s nevjerojatnih 6 – 0!

Hrvatska ima ukupno tri pobjede. Osim što su slavili u dramatičnoj utakmici na Maksimiru s 3 – 2, čime se u najkraćem roku uzvratili za nerealan poraz, nastao u procesu tranzicije, nego su na Europskom prvenstvu 2016. godine u Bordeauxu slavili s 2 -1, a prijateljski susret 1994. godine u Valenciji završio je 2 – 0 pogocima Prosinečkog i Šukera. Jedna utakmica završila je neriješeno.

Tu smo negdje, reklo bi se obzirom na glomaznost španjolskog nogometnog realiteta, koji ima jedno od najjačih pet nogometnih liga, Možda možemo gledati i politički, pa zaključiti da je pozivanje Olma u reprezentaciju Španjolske, ruka pomirenja između kraljevskog, glavnog grada Španjolske – Madrida, i pomalo svojeglave Katalonije s juga Španjolske, odakle je Olmo, koji je izbjegao peripetije između Madrida i Barcelone, a sada će evo, kao Katalonac, Hrvat i Zagrepčanin, ujediniti Španjolce. Previše regionalno? Definitivno! Ali i zanimljivo.

Dinamo i Olmo dali su si mnogo. Bilo bi lijepo da europska priča potraje, i da bude baš kakva jest, neizvjesna do kraja jer Dinamo duuuugo vremena nije bolje kotirao u očima europske nogometne zajednice. Olma će do godine biti teško zadržati, zato pusti neka traje. Dinamo očekuju dvije fenomenalne utakmice u Ligi prvaka protiv nogometnog feniksa Atalante, i u ovoj sezoni pomalo nepredvidljivog stroja Citya.

Moguće je sve, a najrealnije je da će modri ostati u Europi! Win – win situacija. Osmina finala Lige prvaka i Atletico Madrid ili Juventus, ili Europska liga i tko zna što. U Europskoj ligi bi se možda duže i zadržali, ali želimo i tu osminu finala protiv najjačih momčadi, bez obzira koliko susret bio težak. Radi se o najvišoj razini u nogometu. To je ultimativni, najviši cilj. On je kratko bio dosegnut. U 90. minuti protiv Šahtara bio živ. San se ostvario, postao je stvaran! I onda, u manje od pet minuta sve se okrenulo, i umjesto čvrstog drugog mjesta, Dinamo je zbog gola više u gostima u korist Šahtara, unatoč boljoj gol razlici, pao na treće mjesto tablice. Šahtar čak nema pozitivnu gol razliku. U minusu su dva gola, dok je Dinamo isto toliko u pozitivnoj razlici.

Sve je to nogomet. VAR je nogomet, gol u gostima je nogomet. Na ishod utakmice može se utjecati na više od jednog načina. Ekipa najlakše može kontrolirati stvari unutar sebe, i dok VAR i gol u gostima još nisu prevagnuli, postoji mogućnost da Dinamo završi ispred Šahtara.

Poslije utakmice se u izjavama vidjelo i čulo koliko je Darijo Srna uživao u rezultatu na Maksimiru. Govorio je o supremaciji Šahtara prije i poslije, a bio je sretan, jako sretan s dva neodlučena ishoda Šahtara protiv Dinama. Posebno mu se svidio, način.

Možda računa kako će jedan drugi utjecajan velikan iz Manchestera odraditi skupinu do kraja, a on proći pobjedom protiv Atalante.

Do kraja su dvije utakmice, a za nogomet je već sada najbolji mogući ishod jer je – sve moguće.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI