Jadna li je Skupština bilo kojeg Saveza, konkretno nogmetnog, kada ispred dvorane u kojoj se sastanči stoje redari, policajci, a ispred hotela u kojem je, pak, ta dvorana, stoje policijski automobili
U razgovorima s nogometnim djelatnicima lako dođete do zaključaka “kako su ljuti zbog Šukerovog izbivanja 200 dana iz HNS-a”. Predbacuje mu se nedodirljivost i bahatost u komunikaciji, nedostatak samokritičnosti. Stvorila se kritična masa koja želi promjene, u razgovorima lako možete doznati da je “Šuker krivac što je posvađao Savez i s jugom, istokom i zapadom”, spominju mu se zaoštreni odnosi s Osijekom, Hajdukom…
Jadna li je Skupština bilo kojeg Saveza, konkretno nogmetnog, kada ispred dvorane u kojoj se sastanči stoje redari, policajci, a ispred hotela u kojem je, pak, ta dvorana, stoje policijski automobili. Skupština Hrvatskog nogometnog saveza, pod izvanrednim mjerama sigurnosti, na kojoj je Davor Šuker izabran za predsjednika istog – nije dugo potrajala… Istina, bilo je malih skandalčića koji su prokušani profesionalci forme bez sadržaja lako utišali, pa čak i isključivanjem mikrofona, sve je bilo pripremljeno mjesecima unaprijed, a malešna oporba okupljena oko Hajduka napustila je Skupštinu. Mislite li da je netko trepnuo zbog toga?
Davor Šuker, kako je Skupština pripremljena i kako je potrajala ispada kao “veliki diktator”. Odmah nam misli bježe prema istoimenom remek djelu Charlie Chaplina, koji je na duhovit način ismijavao najvećeg diktatora svih vremena. Neumjesno je uspoređivati Davora Šukera s bilo kojim diktatorom, diktator je ipak sinonim vezan za politiku i ljudske žrtve, no lako je zaključiti da se njega u Savezu bira baš poput diktatora, s golemom, gotovo stopostotnom većinom. I to bi bilo u redu da je imao barem protukandidata, no nije ga imao. Njemu, protukandidatu, su tračnice odavno podmazane i isto tako je odavno iskliznuo iz njih. To se zove priprema. Eh, da se hoće tako pripremiti reprezentacija za svjetsku smotru, da se unaprijed eliminiraju svi suparnici…
Da su promjene u hrvatskom nogometu, konkretno Hrvatskom nogometnom savezu nužne ni ne treba isticati, naprotiv status kojeg je naš nogomet stekao u javnosti daleko je ispod granice podnošljivosti. Stoga, novi izbor za predsjednika HNS-a čekao se sa silnim nestrpljenjem, ispada bezrazložno. HNS se odavno ponaša kao država u državi, netko je od bjegunaca sa Skupštine rekao da se svi skupa ponašaju kao u vladi republike srpske krajine, da ih se ne dotiču hrvatski zakoni…
Kako je bilo? Ukratko: Izvršni odbor Saveza, sve ljudi postavljeni od vrha kao svog glavnog kandidata istakli su onoga tko ih je i postavio. Kao Šukerovi protukandidati spominjali su se Dario Šimić i Marijan Kustić (42). Šimić je nešto pokušao, nije ni stigao obići sve županije, Kustić je shvatio da bi bio samo statist. Odustao je! Sve mu je bilo jasno. Status HNS-a nalaže da predsjednički kandidat 15 dana prije izborne Skupštine mora predočiti potpise devet županijskih saveza koji stoje iza njih. S obzirom da Hrvatska ima 20 županija, plus Grad Zagreb, lako se dolazi do zaključka da se na Izbornoj skupštini mogu pojaviti samo dva kandidata.
Ispod svake razine. A Savez se brani svojom autonomijom od strane Uefe i svaki pokušaj da država provodi svoje zakone i u odabiru predsjednika smatraju kao udar politike na nogomet. I tu se vrtimo u začaranom krugu koji paše Davoru Šukeru, onome tko ga je ostavio i kliki poslušnika koja od svega odlično živi.
A što se najviše zamjeralo pobjedniku ovih izbora, Davoru Šukeru? U razgovorima s nogometnim djelatnicima lako dođete do zaključaka “kako su ljuti zbog Šukerovog izbivanja 200 dana iz HNS-a”. Predbacuje mu se nedodirljivost i bahatost u komunikaciji, nedostatak samokritičnosti. Stvorila se kritična masa koja želi promjene, u razgovorima lako možete doznati da je “Šuker krivac što je posvađao Savez i s jugom, istokom i zapadom”, spominju mu se zaoštreni odnosi s Osijekom, Hajdukom…
K tome, pod kritikom je bio i zbog dogovaranja nepotrebnih prijateljskih utakmica koje su iscrpljivale reprezentativce, s konkretnim krahom na gostovanju u Estoniji kada je osim poraza s ozljedama stradalo nekoliko igrača. Šukerovi grijehovi se daju nabrajati, pa tako čujemo da se odmetnuo od naroda i navijača, da nije nigdje dobrodošao u Hrvatskoj, te da mu je čak i Grad Osijek zaprijetio oduzimanjem titule počasnog građanina.
Svi ti Šukerovi “grijesi” zacijelo opterećuju i Zdravka Mamića, čovjeka za kojeg se tvrdi da je siva eminencija Saveza. Bilo to točno ili ne, jasno je da je Šuker svojim ponašanjem stvorio nagađanja o svom odstupu, no kako oni koji zapravo vode Savez nemaju nikog drugog od povjerenja to je Šuker ostao. Makar griješio i dalje. Bitna je forma, a na sadržaj.
Od svega imati ćemo samo tek istu, ako ne i goru priču. Uzalud i reprezentacija na svjetskoj smotri, uzalud i omiljenost novog izbornika, nogomet se nije pomakao nogama iz blata, sad je već u živom blatu. Nije se iskoristila situacija kada se mogla popraviti ugođaj u i oko našeg nogometa. Cirkus nam tek slijedi, budite uvjereni!