HOĆE LI MU RUSIJA POSTATI MORA? I prije su se svi kleli u izbornika, no onaj tko bi dvaput kiksao redovito bi odletio

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Život zna čudno igrati, čini preokrete, zaplete, rasplete i čudesa. Zna to dobro u ovome trenutku i naš nogometni izbornik Zlatko Dalić uoči nastavka kvalifikacija za nastup na svjetskoj smotri dogodine u Kataru.

U seriji od tri utakmice, jedna bitnija od druge, prva je u njemu dragoj Moskvi. Koja mu sad može postati mrska.

Naime, 1. rujna Hrvatska gostuje u Moskvi protiv Rusije, 4. rujna u Bratislavi protiv Slovačke i naposljetku 7. rujna u Splitu, suparnik je Slovenija.


Hrvatska je, ne trebamo vas to podsjećati, u Moskvi umalo postala svjetski prvak, tu smotru u velikoj Rusiji, od Kaliningrada i Nižnog Novgoroda pa sve do Moskve, Dalićeva vrsta odigrala je impresivno. Sve nam je to ostalo zauvijek u prekrasnom sjećanju…
Zlatko Dalić je naknadno napisao i knjigu, zove se “Rusija naših snova”.

Samo da ne bude sad noćnih mora. Hrvatska nam dugo ne igra kako bismo željeli, i mi i izbornik, a ni igrači ne mogu biti zadovoljni svojim izvedbama. Dobro, bilo se na europskoj smotri, odigrana je tek jedna zgodna partija, dvije loše i jedna koju još uvijek ne možemo okvalificirati. Ona protiv Španjolske kada se nadoknadio zaostatak od 1-3, stiglo do egala i izgubilo, a prethodno se promašivalo za pobjedu.



Otišli smo previše u širinu. Rusija i snovi su nam tema. Hrvatska je već iskoristila pravo na kiks u kvalifikacijama za Katar, i to nespretno u gostima u Ljubljani protiv Slovenije. Pa smo strahovali od Malte i Cipra u Rijeci, uspjeli smo to apsolvirati, a sad dolazi serija jakih utakmica.

I prva je Rusija, već u srijedu 1. rujna. Koju smo izbacili u polufinalu Svjetskog prvenstva prije tri godine i koja žudi za uzvratom. Ne samo za uzvratom nego i za odlaskom u Katar.
A Hrvatska u Rusiju dolazi osakaćena, bez svog najboljeg igrača svih vremena, bez čovjeka koji je najzaslužniji za sve lijepe trenutke našeg nogometa, bez igrača koji je kotač zamašnjak momčadi.

Nedostatak Luke Modrića mora se osjetiti. Iako i u nogometu i u životu nema nezamjenjivih. I u pravu je Dalić kada veli da Modrić neće biti još dugo u reprezentaciji i s time se moramo pomiriti. I gledati rješenja koja nam se nude. Kakav god nam bio izbor.

“Teško ga netko osobno može zamijeniti, moramo kao momčad. Nećemo puno mijenjati način igre, samo ćemo staviti drugog igrača na tu poziciju, ali mora pomoći i momčad”, govori Dalić. Što drugo može i reći?

Isto ćemo biti decidirani i odlučni. Hrvatska u Rusiji, ako želi držati favorizirano mjesto u svojoj skupini, ne smije izgubiti. Ne smije. Niti u Bratislavi, štoviše, nadamo se da će u jednoj od te dvije utakmice biti i pobjeda. A protiv Slovenije u Splitu pobjedu računamo normalno kao zajutrak nakon teškog noćnog rada.

Sigurni smo, bez obzira na izjave iz Hrvatskog nogometnog saveza o njegovoj neupitnosti, kako Zlatko Dalić također zna da više nema pravo na neugodna iznenađenja. I prije su se svi kleli u izbornika, no onaj tko bi dvaput kiksao u kvalifikacijama za veliko natjecanja redovito bi odletio.

Pritom, prije ove teške serije od tri utakmice u tjedan dana Dalić ima evidentan problem. Nema vremena za pripreme, sve je manje vremena i za obične razgovore, putovanja ubijaju vrijeme, sve je nekako ubrzano. Nije li dovoljan podatak da će sedam naših reprezentativaca u Moskvu stići direktno, neće ni vidjeti Zagreba, ili treninga u domovini.
Tu se više ne može pričati ni o uigravanju, nego samo o teškoj improvizaciji. No, nije samo Hrvatima tako, i ostalima je slično. Reprezentativni nogomet gubi svoje vrijeme u interesu klupskog, to je neprijeporna činjenica.

Zlatko Dalić bez treninga, okupljanja, bez uvježbavanja prekida, taktičkih varijanti, isključivo nekim razgovorčićima priprema momčad za sudbonosne dvoboje. O kojima ovisi i budućnost Hrvatskog nogometnog saveza. Koji se većinom financira od odlazaka na velika natjecanja.

Na koncu spomenimo i problem naše “špice”, nedolazak Budimira na prvu utakmicu u Moskvi traži nove ideje. Što Dalić smišlja?

“U vrhu napada imamo Kramarića, Livaju i Čolaka, oni mogu igrati špicu. S njima ćemo tražiti rješenje”.

Jednom je Helmut Schoen, koji je imao u svojoj njemačkoj postavi, čuvenog Gerda Muellera, kralja strijelaca koji je nedavno preminuo, izrekao sjajnu stvar:

“Ma, Mueller je genije. Ali, golove koje postižu centarforovi su obično plod ideje veznog reda ili sjajnih ubačaja s krilnih pozicija. Mnoge Muellerove golove bi možda zabio i netko drugi, što opet ne umanjuje njegovu veličinu. Mueller je u reprezentaciju ušao na osnovu svojih zasluga”.

I dobro je pričao Schoen. Igrao Čolak, Livaja, Kramarić pa i Budimir, ne dobiju li prave lopte u prostor, na skok, servirane za udarac oni postaju statisti na terenu. Bez obzira na svoj trud.

Problem s centarforima kojeg smo osjetili na Euru nakon ovih davnih rečenica njemačkog stručnjaka može nam biti puno jasniji. Možda mi ni nemamo problem s centarforovima, možda je naš problem što su nam centarforovi, tkogod igrao, odsječeni i ne dobivaju puno lopti iz veze i s krila. Tako valja razmišljati. Zna li to Dalić?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI