HRVATSKA I VATRENI IMAJU VELIKU RAK RANU: Traži se kraljevstvo za strijelca, Dalić žudi za Petkovićem

Objavio AKK/Dnevno -
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

‘Ajmo priznati, koliko puta smo u životu čuli rečenicu, frazu, sintagmu ili vapaj -“kraljevstvo za centarfora”! Nema nogometnog trenera koji nije tako zakukao. Je li sad u ovoj situaciji i naš izbornik Zlatko Dalić nekoliko, mjesece uoči svjetske smotre i neposredno prije turneje u Dohi gdje će igrati sa Slovenijom i Bugarskom.

Naša reprezentacija ima sjajan igrački kadar, sve su to igrači mahom iz najvećih klubova, sa sjajnim i predispozicijama i karijerama. Kad se samo sjetimo siromašnog kadra na početku svjetskih kvalifikacija u onoj odvratnoj i poraznoj utakmici protiv Slovenije i širokog kadra i sjajne pobjede u zadnjem kolu protiv Rusije – možemo samo zaključiti da je Dalić napravio prvi posao.

Ali, uvijek ima onaj ali… Nešto nedostaje. Kronično i bolno. Pogađate o čemu je riječ. Hrvatskoj nogometnoj nacionalnoj vrsti nedostaje nemilosrdni centarfor, golgeter, strijelac. Kao i mnogim dobrim momčadi u svijetu. Uzalud izvrsna postava kada nemate centarfora koja kapitalizira dobru igru, uprska asistencije, ne snađe se u „ziceru„, bude sebičan ili neusredotočen…

Čini nam se da se to događa s našom reprezentacijom. Jest, imamo mi dobrih napadača napretek, u izobilju. No, centarfora tipa, recimo Mandžukića, još uvijek nemamo. Igramo dobro, kao primjerice protiv Rusije a nema tko dati gol, podmetnuti nogu, pospremiti otpadak u gol kao nekad Gerd Mueller ili Alan Shearer.

Kada pogledate popis naših napadača zaista ostanemo zatečeni da nam tako nešto nedostaje. Evo redom imena koje je Dalić pozvao na utakmice u Dohi. Redom su to: Ivan Perišić (Inter), Andrej Kramarić (Hoffenhaim), Josip Brekalo (Torino), Mislav Oršić (Dinamo Zagreb), Marko Livaja (Hajduk) i Ante Budimir (Osasuna). Impresivan skup napadača, zar ne? A teško dajemo golove…



 Znakovite su i riječi Zlatka Dalića kada opisuje svoja razmišljanja o nepouzdanom, s razlogom jer je potpuno izvan forme, Bruni Petkoviću iz Dinama:

“Brunu Petkovića ne želim otpisati i nisam ga otpisao. Želim ga onakvog kakav je bio u kvalifikacijama. To je za sve nas dobro i ja njega čekam. Želim da se vrati u formu, naglašavam u poziciji napadača jer ga ja tamo vidim. Nadam se da će se vratiti i da će do lipnja biti pravi i da shvati moju poruku da ovo kako sad igra nije na nivou i da može puno, puno bolje. Jedva čekam da Petković dođe u pravu formu i u reprezentaciju jer ga zaista trebam„, kazao je, pa još i iznenađujuće dodao. Zacijelo sa željom da ga motivira;

“Mi nemamo kompletnijeg i boljeg napadača od Brune Petkovića u pravoj formi. Nije otpisan i želim ga u reprezentaciji. Što se Šutala tiče, rekao sam da pratimo sve igrače mlade pa tako i njega. Trenutačno je u mladoj reprezentaciji, treba njima i nema žurbe. Neka samo nastavi ovako igrati i dobit će priliku, tu nema straha, ali sve u svoje vrijeme”.

U ovoj svojevrsnoj iskrenoj ispovjedi, kao u crkvi, Zlatko Dalić je detektirao najveći problem svoje momčadi. “Dajem kraljevstvo za strijelca”.

A takvih napadača imamo. Primjerice, Perišić je opasan kao zmija, ali samo kada uletava s boka, češće je asistent nego strijelac. Nije klasični centarfor i gotovo. Josip Brekalo isto voli igrati na krilu, to mu je prirodna pozicija, napadač je po vokaciji, ali golgeter – nije. Strašan je napadač i Mislav Oršić, ali nije klasični centarfor, najopasniji je s lijevog boka i s udarcima s distance. Kolikogod je nevjerojatan nije ono što svaka momčad nasušno treba.

A Marko Livaja. On je sve samo na centarfor, zna zabiti, predriblati, ali to isto nije ono što našoj vrsti nedostaje. Imamo mi dva klasična centarfora, A tu Budimira i Andreja Kramarića. Ali, prečeste su im turbulencije u formi. Budimir pokraj toliko napadača rjeđe dobiva priliku, a Kramarić zna zabiti nemoguće, promašiti još apsurdnije, ali ima jednu opasnu manu. Neka se ne naljuti, ali pre sebičan je. Teško dodaje loptu bolje postavljenom suigraču.

Zato Dalić žudi za Petkovićem kakav je on nekada bio. A hoće li ikada takav biti to nitko ne zna. No, da imamo problem to je posve izvjesno. A čekati Brunu Petkovića može biti kao čekanje Godota.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI