HRVATSKA KONAČNO MORA NAPRAVITI ISKORAK! Prijeti li ‘pogrebna’ atmosfera na Poljudu ako ovo ne naprave?

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Riječ je o činjeničnom stanju. Hrvatsku je večer prije bitne kvalifikacijske utakmice protiv Slovačke u Bratislavi zadesila gadna vijest. Reprezentacija će nastupati bez vratara Dominika Livakovića, našeg sigurnog vratara koji je u tolikim utakmicama bio naš najbolji čovjek.

Ako je vratar pola momčadi – što se tako često potvrđuje u utakmicama – Hrvatska mora biti zabrinuta. A bili smo zabrinuti i dok je Livaković bio posve zdrav i oran. Naime, partije koje pruža naša nacionalna vrsta u zadnjih nekoliko godina ne ulijevaju ni povjerenje, ali  ni optimizam.

Istina, Hrvatska je prva u kvalifikcijskoj skupini, a ima samo tri boda više od posljednjeg. Doslovce su svi u igri,  makar znamo da su Malta i Cipar realno izvan konkurencije. No, kao i Hrvatska, navlas iste ambicije imaju i Rusija i Slovačka i Slovenija.


I tu nastaje zaplet, a svaki kiks postaje ubitačan. Pa, još si ne možemo oprostiti poraz na startu kvalifikcija u Ljubljani protiv Slovenije. Vidjesmo neki dan, Slovaci su kroz Ljubljanu prošli neokrznuti. Jednu stvar bi valjalo pošto-poto izbjeći u ovoj izjednačenoj i zagužvanoj skupini. Da se pitanje prvog mjesta rješava u posljednjem kolu, tada Hrvatska igra protiv Rusije. Koja će isto htjeti prvo mjesto, možda i drugo. Nebitno, trebati će joj dobar rezultat.

Dakle, Hrvatska konačno mora napraviti iskorak. Računajmo ovako. Mi bi se zaista mogli veseliti bodu u Moskvi protiv Rusije da smo, kojim slučajem, pobijedili Sloveniju u Ljubljani u prvome kolu. Bili bi tri boda ispred drugoplasiranog. I sve bi se nas pitalo. Ovako, puno nas se ne pita.



Dovesti se u situaciju da drugi odlučuju o tvojoj sudbini i plasmanu noćna je mora svakog sportaša. A mi smo zasad u takvoj poziciji.

Da bismo je počeli izbjegavati onda konačno moramo početi skupljati bodove u gostima, protiv onih koji su nam prijetnja. I nedaj Bože da usput kiksamo protiv autsajdera u gostima, Malte i Cipra.

Zato je Slovačka prava prilika. Da ju je bubne na njenom terenu, izbaci iz sedla, iz konkurencije za prvo mjesto. I u takvu utakmicu, nažalost, ulazimo bez svog ponajboljeg čovjeka, onog na vratima. Novine, mediji rade ankete tko bi ga trebao zamijeniti, što izgleda sumanuto. Pa, u reprezentaciji je trener vratara Marijan Mrmić koji će odlučiti o Livakovićevoj alternativi. Isto tako, mediji se neprestance bave našim napadačima. već je to pomalo iritantno.

Na poziciji naših napadača, jednog ili dvoje, izmijenili su se svi a rezultat je identičan. Što nedvojbeno kazuje samo jedno. Nije problem u napadačima nego u dostavi pošiljaka za iste. Zar je moguće da svi naši napadači ne valjaju, da nisu u formi i da se ne snalaze?

Zlatko Dalić je, pak, pod nesmiljenim udarom kritika. Pljušte kritike od izbora igrača, prve postave, taktičkih varijanti i svih ostalih sitnica što čini jednu nogometnu partiju momčadi koju volimo. I dugo to traje…

Zato je Slovačka jedinstvena, pa i konačna prilika da se kritike utišaju, da se razveselimo i opet osjećamo nogometno vrijedni. Možemo li mi to, mogu li to Dalić i njegovi izabranici? Morali bi!

Ne smijemo ni zamisliti kakva bi pogrebna atmosfera bila na splitskom Poljudu ako na njemu dočekamo Sloveniju nakon poraza protiv Slovačke. Kao što znamo da će Poljud gorjeti ako Slovačku pretvorimo u prah i pepeo u Bratislavi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI