Nakon velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu 2018. godine i povratka na nogometne terene u rujnu 2020. Hrvatska nikako nije mogla uhvatiti konce svoje igre. Igrali smo blijedo i svakako, samo ne kao Hrvatska.
Prošao je dobar period otkako Hrvatska nije slavila protiv jakih ekipa, a u tom smo periodu odigrali 17 utakmica te slavili u samo njih pet! Padale su Švedska, Cipar, Malta i Škotska u susretima za bodove te Švicarska u prijateljskom ogledu.
Upisali smo i devet poraza što je najviše u povijesti Vatrenih, no ruku na srce bilo je tu jakih protivnika. U tom smo periodu u dva navrata gubili od Portugala i Francuske, te od Švedske, Slovenije, Belgije, Engleske i Španjolske.
Ipak, činjenica koja zabrinjava je da smo u susretima s jakim momčadima poput Portugala, Francuske, Belgije, Engleske i Španjolske, u sedam susreta upisali sedam poraza. Niti jednom nismo uspjeli remizirati, a kamoli pobijediti. Da smo prikupili barem jednu pobjedu i koji remi, ‘krvna’ slika izgledala bi bolje. Možemo li onda uopće uspoređivati Hrvatsku i finaliste Eura Englesku i Italiju?
Talijani su u istom razdoblju kao i Vatreni upisali 15 pobjeda i četiri remija. Nisu poraženi niti jednom, ali treba napomenuti da su s najjačim reprezentacijama igrali tek u četiri navrata. U tim su utakmicama upisali pobjedu i remi s Nizozemcima, slavili nad Belgijom na Euru te pobjeda nad Španjolcima nakon penala.
Englezi su odigrali isti broj susreta te upisali 15 pobjeda, dva remija i dva poraza. Englezi su se susretali s Hrvatskom, Belgijom i Njemačkom u četiri susreta s najboljima, a upisali su pobjede protiv svih te poraz od Belgije.
Treba napomenuti da su uoči Eura najveći favoriti bili Francuzi i Belgijci, koji imaju fantastične pojedince i u mogućnosti su da slože i dvije momčadi koje mogu nastupati na velikim natjecanjima. No, u finalu su se našli Talijani i Englezi. Ruku na srce i Engleska ima momčad punu zvijezda, ali ne u razini Francuske i Belgije. Italija i Engleska su pokazale da su prave momčadi, prave klape i to je ono što im je donijelo uspjeh na Europskom prvenstvu.
Iako se kritičnoj hrvatskoj javnosti čini kao da su Vatreni kilometrima udaljeni od još jednog finala, usprkos slabijim igrama i rezultatima, Hrvatska je vrlo lako mogla igrati u nedjeljnom finalu. Vatreni su u posljednjih deset godina s finalistima ovogodišnjeg Eura igrali u sedam navrata, a upisali su pobjedu, četiri remija i dva poraza.
Naravno, pobjeda je ona najslađa, protiv Engleza u polufinalu SP-a u Rusiji. Poraze smo upisali protiv Engleza u Ligi nacija i na Euru (2:1, 1:0), dok smo remizirali s Englezima u Rijeci (Liga nacija), Talijanima na Euru 2012., te u dva ogleda u kvalifikacijama za Euro 2016.
Hrvatska na otvaranju ovogodišnjeg Eura nije izgledala najbolje, nećemo se lagati, ali i s takvom igrom od finalista Engleza poraženi smo samo s 1:0 i to na gostujućem terenu.
Hrvatska može više i toga smo svi svjesni.
Hrvatska nema više momčad kao onu iz Rusije i trebat će vremena da se sve malo presloži i da se novi dečki uigraju. Dalić i dečki imaju vremena do jeseni i kvalifikacija za Katar i jako je bitno da se u tom periodu poslože i zbroje. Hrvatska ima individualnu vrijednost, imamo sjajne igrače koji igraju u najjačim europskim klubovima, ali baš kao Italija i Engleska, moramo ponovno složiti pravu momčad, pravu klapu. Jer kako god to izgledalo, Vatreni nisu uopće daleko od jučerašnjih finalista.
Hrvatska i Italija? Nikad nismo izgubili od naših prekomorskih susjeda. Osam utakmica, tri pobjede i pet remija. Dovoljno da se zamislimo, ali pitanje je kako bi danas izgledao “jadranski derbi”…