Dinamo je prije 33 godine gostovao kod West Hama i doslovce ga demolirao. Trener zagrebačkih modrih bio je Ćiro Blažević, Dinamo je pozvan u London kako bi uveličao oproštajnu utakmicu legendarnog nogometaša West Hama, Geoffa Pikea. Kako su u upravi Dinama bili agilni tako su baš voljeli igrati utakmice s jakim suparnicima, mjesec dana prije tog dvoboja Dinamo je gostovao kod Milana na San Siru i pobijedio s 2-1.
Dvoboj West Hama na čuvenom, starom, danas srušenom, Upton parku odigrao se 10. svibnja 1988. godine i može se reći da su Dinamovci uprskali svečanost, jer su West Hama rastavilli na komadiće, pobijedili su čak s 4-1. Englezi su bili u šoku, danima nisu dolazili k sebi, novinari kao da su se natjecali tko će jačim riječima opisati sramotu londonskog kluba u prijateljskoj utakmici.
„Pike zbog ovoga mora biti sretan što se oprostio, jer ovakve stvari viđe neće doživljavati”, vrištali su naslov ironičnih engleskih medija. Pike je 14 godina bio igrač West Hama i sam je rekao da se ni u snu nije nadao da će imati ovako jadan oproštaj.
Utakmica nije bila loša, napose s Dinamove strane, a tada je za Sportske novosti o njoj izvještavao znani sportski reporter Zvonimir Magdić-Amigo. Koji je bio oduševljen partijom Ćirinih izabranika. Pa, gledamo što se tada događalo…
Ćiro je izveo u Londonu ovaj sastav: Ibrahimović, Lulić (Besek), Arslanović, Kasalo, Lesjak, Preljević, Pavličić, Munjaković (Ištvanić), Boban, Škoro, Agić.
Prvo je Haris Škoro u jednoj akciji dvaput zagrijao dlanove domaćega vratara Toma McAlistera. Nešto kasnije je Stewart Robson glavom lansirao loptu u gredu, a na samom izmaku prvoga dijela sudac poništio efektan gol Zvonimira Bobana iz slobodnog udarca u rašlje. S obzirom na to da je dosudio indirektan udarac, Boban nije smio pucati izravno prema vratima…
Engleski mediji su i u najavi utakmice podsjetili da je Boban nekoliko mjeseci ranije u Čileu bio među najboljim igračima Svjetskog prvenstva mladih reprezentacija. U West Hamu se, pak, samo za ovu priliku jednokratno reaktivirao i tada 40-godišnji Frank Lampard. Riječ je o Lampardu starijem, dok je njegov kasnije planetarno popularan sin Frank Lampard junior tek bio daroviti 10-godišnjak. Tada je u dvoboju protiv Dinama skupljao lopte iza gole. U West Hamu je tada igrao i nadolazeća zvijezda, kasniji reprezentativac Paul Ince.
Dinamo je u drugome poluvremenu krenuo kao da je pušten s lanca. Dva imenjaka, Mustafe, Arslanović i Agić, doveli su plave u vodstvo 2-0 golovima u 48. i 54. minuti. Arslanović je loptu poslao od grede u mrežu, a efektan je bio i Agićev snajperski udarac s dvadesetak metara. Smanjio je Paul Goddard u 56. minuti. Zanimljivo je da je Goddard u to vrijeme bio igrač Newcastle Uniteda, a samo je za ovu revijalnu priliku vraćen u svoju staru momčad. Štoviše, samo četiri dana ranije taj je isti Goddard igrao – protiv West Hama. I pobijedio.
Dinamo je bio baš motiviran protiv Engleza, otvorene linije Blaževićeve postave stalno su zadavale muke zatečenim Englezima. Pa je Dražen Besek zabio za 3-1 nakon asistencije raspoloženog Harisa Škore, a četvrtom Dinamovom golu, opet je to bio Mustafa Agić, zapljeskali su i navijači West Hama. Opet je to bio sjajan šut s distance.
Listajući prašnjave stranice Sportskih novosti može se vidjeti kako je lijepo, duhovito i poetski o nogometu pisao novinarski velemajstor Zvonimir Magdić-Amigo.
“Plavi su igrali. Kako? Kontinentalno. Onako kako ne leži Englezima: duhovito, nadahnuto, iznenadno, kombinatorno, solistički (Boban i Škoro) i jednostavno, razbili su ‘Mighty of Ham’.“
O poništenom golu Bobana novinar Magdić napisao je traktate:
A, gol? Da, onaj poništeni, nakon čudesnog ‘suhog lista’ Bobana koji je zajedno sa Škorom bio junak večeri. Publika ih je odmah uzela pod svoje. Čuo sam: Tko je devet, tko je deset! Ten, nine… Who are they… Tko su oni… Slobodnjak. Pa, 18 s desna, malo koso. Boban se zaletio i varkom tijela već u zaletu poslao i ‘zid’ koji se nakostriješio i ispriječio na desno, vratara na desno, a onda drhtaj lopte, koja visi i odlazi u mrežu na drugoj strani. Grmljavina. Pljesak. I – muk. Je li moguće. Gol nije priznat. Možda Zvonin gol golova. To je ‘eurovizija’! Kakav indirekt! Ali, neka im bude.”
Drugi dan, pak, engleski mediji su pisali:
“Pri odlasku sa stadiona čula se jeka jednoga navijača koji je, zapravo, iznio mišljenje većine: ‘A, da njihovoj desetki ponudimo 10.000 funti tjedno da igra za nas sljedeće sezone?“ Desetka je u toj utakmici bio – Haris Škoro.
Bila je to nezaboravna predstava Dinama protiv West Hama, hajde da doživimo još jednu!
Inače, Dinamo je samo dva dana prije susreta s West Hamom bio poražen u derbiju od Partizana (1-2) pa u London nije putovao u idealnome raspoloženju. Ono se kod trenera Ćiro Blaževića nije bilo promijenilo ni nakon pobjede nad Englezima.
„Ova pobjeda potvrdila je moje neraspoloženje jer nevjerojatno koliko je dugo trebalo čekati da ova momčad zaigra onako kako i trenira. Ni sudac nas nije mogao zaustaviti na putu do pobjede. Poništio nam je Bobanov pogodak iz slobodnog udarca, nije svirao jedanaesterac na Škori”. Spomenimo da je Dinamo tu sezonu 1987/88. okončao na četvrtom mjestu, sa samo tri boda manje od prvaka Crvene zvezde.