Zato se svesrdno nadamo da će Dalić znati zauzdati podsvijest naših najboljih igrača, uvesti oštriji kurs i uvjeriti ih, makar to bilo silno teško, da nisu nezamjenjivi
Uoči nastupajućih prijateljskih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije protiv Perua i Meksika na tlu Sjedinjenih Američkih Država i u iščekivanju svjetske smotre u lipnju u Rusiji, a znano je kakvi smo mi uvijek nerealni optimisti, red se prisjetiti i upozoriti izbornika Dalića što se u zadnjih pet-šest godina događalo s ovom generacijom nogometaša koju će povesti u nova iskušenja. Nakon što je kraj svjetskih kvalifikacija, a bio je pozvan poput hitne pomoći, odradio besprijekorno, naslijedivši Antu Čačića.
Odmah da aključimo, utakmice protiv Perua i Meksika mogu više naštetiti svježem izborniku nego igračima, Ako ćemo pravo, zna se što Hrvatska posjeduje od igračkog kadra, manje-više se zna tko će u konačnih 23 na svjetsku smotru, ono što Dalić može učiniti jest stvaranje atmosfere i nekih novih zakonitosti u igri nacionalne vrste. Sve ostalo od ove turneje je nemoguće očekivati.
Možda zaboravljamo kako je ova skupina nogometaša nerijetko zbog nenaglašenog i lako ćemo, ili bolje rečeno, ležernog pristupa znala od gotovine napraviti zajam s golemim kamatama tako je red i prisjetiti se događaja koji su doveli da danas uopće imamo Dalića za izbornika.
Nakon odlaska Slavena Bilića po završetku europske smotre u Poljskoj i Ukrajini, prije nepunih šest godina on jedva da je potrajao nešto više od godinu dana. Kada je malo posrtao u kvalifikacijama i napokon u zadnjem kolu izgubio od Škotske za dodatne utakmice svjetskih kvalifikacija (Brazil 2014) Štimac je odbačen a kao hitna pomoć pozvan Niko Kovač.
Niko je u dodatnim kvalifikacijama eliminirao sve bolji Island, tek danas vidimo koliko je dobar bio uspon Islanda, otišao na svjetsku smotru, tamo nije prošao skupinu poslije meksičke šamarčine i poveo momčad u kvalifikacije za EP 2016. u Francuskoj. I sjajno je išao dok igrači nisu zakazali.
Kad je u skupini s Italijom izgubio gotovo već osigurano prvo mjesto smijenjen je poput Štimca i kao hitna pomoć je pozvan Ante Ćaćić. U utakmicama protiv objektivno slabije Norveške momčad se jednostavno raspala.
Ćaćić je izvukao stvar i dobio povjerenje za kvalifikacije za Rusiju. I sve je opet išlo sjajno, pa svi smo bili uvjereni da ćemo direktno u Rusiju, dok se nije dogodio niz šokova, kulminacijom, najblijeđom partijom u povijesti reprezentacije, protiv Finske u Rijeci. Čačić je kao i prethodnici odbačen, došao je Dalić. A mahom su ostali isti igrači.
Stoga, nije pretenciozno zaključiti kako kod ove generacije iznimnih nogometaša ipak nešto ne štima u poimanju ozbiljnosti, oni duboko u podsvijesti znaju da su oni nezamjenjivi, a da se treneri mogu mijenjati kao na filmskoj traci jer boljih od njih nema.
Kad ta podsvijest prevlada, pomiješana malo s otporom prema treneru, događaju se našoj reprezentativnoj momčadi takvi kiksevi koji nas sve bačaju u očaj. I tjeraju Savez da se rješava mladih izbornika.
Nemojte misliti da sada Zlatko Dalić nije u identičnoj situaciji kao što su bili Igor Štimac, Niko Kovač i naposljetku Ante Čačić?
Njega utakmice protiv Perua i Meksika mogu puno više koštati nego same igrače. Ne, da se i dogode dva brutalna poraza bilo bi neozbiljno smjenjivati Dalića, ali onda bi ova priča bila idealan podsjetnik i na ono što se događalo davno prije Dalića, nedavno i ne daj Bože sada.
Zato se svesrdno nadamo da će Dalić znati zauzdati podsvijest naših najboljih igrača, uvesti oštriji kurs i uvjeriti ih, makar to bilo silno teško, da nisu nezamjenjivi. Nemojmo se zanositi da imamo odličnu reprezentaciju. Da je odlična ne bi na njoj kosti slomilo nekoliko izbornika.
Ajmo reći ovako, imamo jako dobru momčad, a očekujem od da će od nje Dalić napraviti odličnu postavu!