A zanimljive li i smiješne naše nogometne Prve lige! Ne, ne rugamo se i ne sprdamo s našom ligom, nego je jednostavno takva nakon prvih nekoliko kola. Znali smo i prije sezone da bi naše prvoligaško natjecanje moglo biti izjednačeno kao rijetko kada, pa je to sve skupa davalo posebnu draž ovoj sezoni.
I što imamo? Zaista se na vrhu stisnulo četiri-pet klubova, svi unutar jednog boda razlike. Uz veliku četvorku; Dinamo, Hajduk, Rijeku i Osijek tu se ugurala već konstantno dobra Gorica. Realno, nikad nije bilo izjednačenije? Nakon 6-7 kola jedna pobjeda znači dolazak na vrh ljestvica, dogodi li se poraz lako si odjednom peti, šesti…
Dobro, izjednačeno je, ali zašto je smiješno. Hmmm, nekim se rezultatima u dosadašnjem našem prvenstvu zaista moglo nasmijati. Kao, primjerice, porazu Dinama od Slaven Belupa koji kasnije promijeni trenera jer izgubi od Hrvatskog dragovoljca koji do tada nije osvojio ni jedan bod.
Od euforije do prizemljenja
Ili, kadgod Hajduk upadne u euforiju nakon neke pobjede, kadgod se u Splitu sve trese dogode se pljuske od jačeg suparnika na svom terenu. Hajdukovi porazi na poljudskom travnjaku protiv Osijeka i Rijeke zorno pokazuju da unatoč euforiji to još nije sastav koji bi mogao imati pretenzije za naslov hrvatskog prvaka.
Nešto slično se, pak, dogodilo i euforičnom Osijeku u srazu protiv Dinama na svom terenu. Rijetko kada je Osijek u zadnje vrijeme tako slabo izgledao kao protiv Dinama koji je projurio Gradskim vrtom u dosad najboljoj partiji sezone.
Kad je tako nešto iznenađujuće, a opet izjednačeno morate se obavezno zapitati je li to zbog naročite kvalitete, spleta okolnosti ili je sve skupa samo jedan cirkus?
Odgovor se krije ne na domaćem terenu, nego na europskim travnjacima. Pomor naših klubova u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, a riječ je o Rijeci, Osijeku i Hajduku koji su se, jeli, pojačali za ovu sezonu, i te kako je bitan u ovoj priči.
Sve nam se čini, zbog takvog europskog debakla da se klubovi baš i nisu ojačali, nego su se možda samo kvalitativno poravnali. Pa su u domaćem prvenstvu jedan drugome konkurentniji, ali baš da su se osnažili? Pa, vidjelo bi se u europskim nastupima. Debakli Hajduka protiv Tobola ili Osijeka protiv CSKA potvrđuju tu tezu. Pod tu tezu može ići i Dinamov hod po vatri u Tiraspolu kod Sheriffa…
Hoće li prvenstvo i nadalje biti izjednačeno ili će se Dinamo odvojiti i opet suvereno osvojiti naslov prvaka? Nesumnjivo, Dinamo još uvijek ima najjači igrački kadar, makar će se odlazak Lovre Majera neminovno morati osjetiti. I ovom transferu se ponajprije mogu veseliti Dinamovi konkurenti u hrvatskom prvenstvu.
K tome, Dinamo je pod hendikepom igranja u Europi, u skupini Europske lige. Koji će isušiti potrebne resurse za dominaciju u hrvatskom prvenstvu. I tu ostali gledaju svoju šansu. Makar bi im bolje bilo da su i sami hendikepirani pa da igraju u europskim natjecanjima i zarađuju. Eto, i Gibraltar ima klub u Konferencijskoj ligi, a Hrvatska nema!
Dosadašnje prvoligaško natjecanje ipak je pokazalo da uistinu svatko svakoga može pobijediti. Iako su neki rezultati i smiješni bolje da je tako nego da je predvidivo. Osnova, temelj sporta je neizvjesnost i iznenađenje.
Taj preduvjet Prva HNL ima. Eh sad, koliko je kvalitetna, o tome se da pričati. Europa je rekla dosta toga!