Bivši izvršni predsjednik Dinama, Zdravko Mamić, vodi bitku na dva polja. Na jednom polju brani se voljom suda, a na drugoj samostalno i na svoju odgovornost. U osječkoj sudnici ne ide sve prema planu. Mamić je pred očima javnosti otpuštao odvjetnike, vikao na suca i bivao izbačen, ali ima Mamić svoj teritorij na kojem može reći što hoće.
Koncem prošle godine podignuta je nova optužnica protiv Mamića, a on je već tada htio sazvati ‘obrambenu’ medijsku konferenciju, no predomislio se i odgodio ju je. Na svojem Facebook profilu Mamić se ponovo oglasio u ponedjeljak, a sazvao je novu medijsku konferenciju za utorak 9. siječnja 2018. Konferencija koja je zapoečala točno u podne u prostorijama maksimirskog stadiona završila je oko 14 sati!
13:50 – “Teško mi je i žao mi je. I sad, prema vašim reakcijama. Jeste li vi zaslužili ovo što sam ja iznio pred vama? Promašili ste ceo fudbal. Rekao sam vam što sam učinio za klub, a vi mene pitate trivijalnosti. Usmjerite energiju na svoju budućnost, na bolju Hrvatsku, na Hrvatsku u koji u kojoj ljudi neće završavati bez doma, biti pod ovrhama, bježati iz zemlje… Koji kurac ste našli mene jebati? Ima li još pitanja? Hvala i doviđenja”, završio je Mamić.
13:45 – Mamić se nastavlja braniti. “Postoji istraga o računu u Austriji. Ondje je otvoren zbog prijeteće nesposbnosti plaćanja obveza. Izvanredna je situacija. Nije 2004. godine Dinamo završio u stečaju jer je bio dobar. Vi ne razumijete, ja sam mokar kao miš nakon dva sata pričanja. Posudio sam novac klubu, to je jedan par cipela, drugi su obveze Dinama koje smo plaćali u gotovini. Drugačije se nije moglo. Bila je izvanredna situacija u klubu, spaljena zemlja. Ja sam spasioc Dinama, da nije mene ni Dinama ne bi bilo”.
Spomenuo je u jednom trenutku konferencije i termin ‘crni novac’, a upitan je za objašnjejne. “Glup sam što sam upotrijebio taj termin crno novac. On nije nezakonito stečen, nema crnog novca”, veli Mamić pa ističe, “Pošteniji sam od 99.99 posto ljudi u Hrvatskoj”.
13:40 – Upitan je zašto je godinama govorio da se njegov sin ne bavi tim poslom, a sada o tome govori. “Zakon se radio za onemogućavanje Zdravka Mamića i njegova sina. Priznajem, ispovijedit ću se i Bogu, lagao sam kad sam govorio drugačije. Zašto svi mogu raditi osim moga sina? Zar ne bi bilo ljepše da je Mario Mamić hrvatskoj državi plaćao porez? On ima firmu, uglednu firmu koja radi višemilijunske poslove s najboljim klubovima svijeta. Zamolio sam sina da mi pomogne u transferima i zašto klub ne bi njemu platio? Možete reći da to nije moralno, ali nije nezakonito”.
13:35 – “Imamo Dinamo koji ima drugu najbolju omladinsku školu u Europi, dajemo reprezentativce, sudjelujemo u afirmaciji hrvatskog nogometa. Dinamo ima Zdravka Mamića na kojeg je otvoren lov, cijeli sustav se koristi da me se slomi. Tu sam 47 godina, kupovao sam sirotinji stanove, sudjelovao u radu zaklada, sudjelovao u obrani hrvatskih generala, u plaćanju obrane hrvatske šestorke i u obnovi Vukovara. Ja ovo se pričam da me oni mlađi upoznaju, da vide što sam sve radio i što mi se danas radi”, naglašava Mamić.
13:30 – “Jesam li ja lopov i kriminalac kojem treba presuditi ili osoba koja luđačkom ljubavi koja je svojom imovinom obitelji spasila klub koja je tvornica trojefa? Sada u Dinamu289 ljudi radi i prima plaću. Tete koje čiste imaju plaću 1000 eura neto. Tu sam 47 godina i nemam ništa u životu, sve sam dao za Dinamo i obitelj sam žrtvovao. Zašto ti ljudi ne procesuiraju ljude koji su opljačkali Hrvatsku u privatizaciji. Zašto je ta pljačka nezabilježenih razmjera neprocesuirana? Važno je samo zgaziti Mamića i Dinamo. Što sam ja Bin Laden ili ISIL-ovac? Gdje je persumpcija nevinosti. Pustite me da živim i radim. Imam valjda pravo u 21. stoljeću tražiti pravo na život i suđenje. Ne sudite mi politički kroz prljave spletke. Neka to obave suci. Dok ne prosude drugačije ja sam nevin. Pa pred vama sjedi najsiromašniji čovjek u Europi s obzriom na to koliko je prošlo kroz moje ruke. Sve sam potrošio za Dinamo, prijatelje i u humanitarne svrhe”, kazao je Mamić.
13:25 – “Evo, još ću jednom pokazati papire, kada govore da sam neovlašteno od 2004. do 2007. raspolagao sredstvima kluba i da sam ga oštetio. Sjetite se stečaja i kakav je Dinamo bio tada. Klub nije postojao. Ja sam zbog prijeteće nesposobnosti plaćanja i opasnosti od nelikvidnosti kluba počeo posuđivati novac i posudio 83 milijuna kuna. U bankama sam desetke milijuna eura podigao za Dinamo dajući garancije iimovinu svoje obitelji. Toliko sam lud bio za Dinamom. Klub nije mogao dobiti niti euro kredita. Mogao sam ostaviti sve što su mi preci stvarali u seknudi, a petnaest godina kasnije oni utvrđuju moju odgovornost kao ovlaštene osobe”, kazao je Mamić.
13:20 – “Još jednom ću pokazati papire. Kad govore da sam neovlašteno 2004. do 2007. raspolagao sredstvima kluba i da sam ga oštetio ja podsjećam što je Dinamo tada bio. Sjetite se stečaja. Želim reći kakva je situacija bila, klub nije postojao. Ja sam zbog prijeteće nesposobnosti plaćanja i opasnosti nelikvidnosti kluba počeo posuđivati novce i posudbio 83 milijuna kuna. U bankama sam desetke milijuna eura podigao za Dinamo dajući garancije i imovinu svoje obitelji. Toliko sam bio lud za Dinamom. Klub nije mogao dobiti niti euro kredita. Mogao sam ostaviti sve što su mi preci stvarali u sekundi. Petnaest godina kasnije oni utvrđuju moju odgovornost kao ovlaštene osobe.”
13:20 – “Gospodin Miljević traži da se optužnica odbaci jer ih je radio neovlašteni tužitelj. Da, i prva i druga optužnica protiv mene moraju biti ništavne, ako se poštuje zakon. Nadam se da će po njegovom zahtjevu sud tako i cijeniti. Ako neće, onda će valjda druge hrvatske institucije poput Ustavnog suda, a nadam se da nećemo morati do Strasbourga”.
13:15 – “Imamo i tu drugu, nepotvrđenu optužnicu. Tu imamo 217 ugovora koje je Dinamo napravio 2004. do 2017. godine i svi su oni napravljeni po istom zakonu i modelu. Recite mi, zašto je 29 ugovora u kojim se spominje ime mog sina, kriminalno djelo i fiktivni posao, a ostali su u redu. Njih ne procesuiramo, samo ono gdje je obitelj Mamić. Kako ćete obraniti da ste selektivno radili i pakirali obitejlima”, govori Mamić.
13:10 – “Imamo 82 svjedoka optužbe i svi govore u moju korist. Oni vide da im slučaj ne stoji pa putem medija puštaju nove istrage i podižu istragui protiv Modrića i njegove punice kao i Lovrena. Jel tu ima pameti? Postupak je u tijeku. Sud je jedino mjesto gdje se vodi suđenje. Kada svjedok ne kaže ono što USKOK želi odmah se protiv njega diže istraga. Tako im se prijeti i utječe na njih. To se zove načelo kontradiktornosti ili konfrotacijsko načelo”.
“Pa tko je tako prljav, tko je monstrum, kako se zove, kad može ikonu hrvatskog nogometa i mučenika hrvatske države, a to je Modrić. ON je morao pobjeći iz Obrovca gdje mu je djed ubijen, on ne za ništa nego igrati nogomet. Tko si ti birokrato, tko ti je dao pravo da maltretiraš Modrića i Lovrena i pokazuješ ga kao lažnog svjedok? Pitam hrvatsku vlast tko je omogućio tom monstrumu da to radi. To je sve u svrhu ostvarenja mračnih planova da me se riješe. Upozoravam te činovnike, ne prijetim, da neće mirno spavati što im to rade. Sram ih može biti. Ako ima imalo poštenja i pravde od Plenkovića, predsjednice, Vlade… tražim da se umiješaju i prekinu ovu farsu koja se radi Lovrenu i Modriću”, naljutio se Mamić.
13:05 – Mamić je potom počeo prozivati. “Ti si Darijo Šimiću dobio pet milijuna eura, Zvonimir Boban 12 milijuna dolara, Robert Prosinečki je šest milijuna eura dobio u jednoj minuti za dolazak iz Seville. Ako sam uzeo novac u Dinamu, onda su ga uzeli Modrić i Boban, a nismo ništa uzelijer je sve po zakonu. Oni su dobili, država je i ja sam kao investitior. Ne mogu ja biti u zatvoru, a oni ne. Modrić je jedini svjedok u povijesti Hrvatske koji je došao u pratnji odvjetnika Radića iz Splita, ušetao je u USKOK i cijelo vrijeme tijekom ispitivanja on je ondje bio. To se nije nikad dogodilo. Kad se ispituje svjedok nitko ne može biti prisutan. Modrić i Lovren daju iskaz, istinit, na sudu pred prisustvom obrane, tužitelja i sudskog vijeća. Modrić kaže nisam tako rekao kao što tvrdite, rekao sam da smo Mamić i ja potpisali podjelu temeljem dogovorenog sporazuma”, nastavlja Mamić.
13:00 – “Račan dolazi na vlast 2010. godine, a ovo što sad govorim nema veze s politikom. Krenulo se s čišćenjem u nogometu, kasnije se isušivala močvara i tu počinje moj pakao i pakao hrvatske nogometne reprezentacije. Izdržao sam iako sam dva puta završavao u zatvoru. Slijedi prva optužnica i suđenje Osijeku kojeje u tijeku. Optužnica je da sam nezakonito izvukao novac i oštetio klub za sto i nešto milijuna putem podjele transfera između Dinama i Modrića i Dinama i Lovrena. USKOK i Državno odvjetništvo smatraju da je to napravljeno na konto neregularne dokumentacije. Pa takvih ugovora ima na bacanje u povijesti Dinama, Hajduka, Rijeke… Tako se radilo, nije bilo ništa nezakonitao već način da klubovi u neimaštini plaćaju igrače. Optužnicva kaže kako sam preko transfera izvukao stotone milijuna kuna iz Dinama. Kao da nikad nisu čuli za dogovore između klubova i igrača pri podjeli odštete. Navodio sam vam ranije primjere iz Dinama, a sada je isto napravio Hajduk s Vlašićem. Igračima se reklo za koliko će igrati, a poslije sudjeluju u transferu. To je legalno”, govori Mamić.
12:55 – “Moje tvrtke i ja posudili smo ukupno 83 milijuna kuna, od 2002. do 2007. evo tu su službeni dokumenti. Godine 2003/04 i 2004/05. prvak je Hajduk. Uz pomoć poštenog suđenja. Dinamo je u stečaju i Ligi za bedaka 2004. godine. Pojavljujem se ja i kažem da ćemo biti prvaci sljedećih deset godina. Svi su mi se smijali, ali to se i dogodilo. Od Lige za bedaka do 2015. i mog prvog uhićenja, Dinamo je deset puta za redom bio prvak igrao skupne faze natjecanja u EL i LP”, kaže Mamić.
12:50 – Vjerovali ili ne došli smo do 2000. godine. Mamić je počeo vaditi papire i isječke iz novina. “Ja sam tada nagovorio predsjednika Barišića da podmetne leđa. Ušpricavao je Siemensov novac u Dinamo, ali i Hajduk, Rijeku, Osijek i Belupo. Toliko je bio velik čovjek. Dinamo je tada bio dužan 350 ili 400 milijuna kuna. Godine 2004. Dinamo je završio u stečaju. Nije bilo igrača ni novca. Barišić i Zajec nemaju više mogućnosti ne mogu voditi klub i Barišić me zove u pomoć. Konkretno 29. siječnja 2002. godine. Kao Mamić sport agencija posuđujem više od 20 milijuna kuna, kasnije i dodatna dva. Nisam tad bio u Dinamu, došao sam 5. studenog. Posudio sam to kao fizička osoba. Kao Mamić nekretnine 2003. posudio sam 200 tisuća kuna. Kao Mamić sport agencija novih 20 ili 30 milijuna kuna te iste 2003. godine. Još sam 480 tisuća kuna posudio 2004. godine kao Mamić sport agencija”, nastavlja Mamić.
12:45 – “Glumci Kerepmuha, to je druga situacija oko imena, naprave predstavu ‘Dobro došli u plavi pakao’. Učinilo nam se da je stiglo vrijeme za povratak imena. Rizvanbegović, Šušak, Tuđman, Ćiro kod Hotka igraju preferans. Tako se to radilo, preferans i tenis. Tuđman je držao karte i pitao Ćiruzna li nešto oko toga. Ćiro je sve je zanijekao. Tuđman ga je upitao je li ta tema zauvijek završena, Ćiro je rekao da jest. Nakon preferansa i tenisa, u dva ujutro se sjelo. Pitao sam predsjednika mogu li mu nešto reći. Rekao sam mu da mu svi lažu, on je rekao ne može. Urlao je na mene, ali sam mu rekao ono što navijači žele. Kasnije je 2002. godien on bio u teškom stanju, a Pukanić, Židak, tadašnji predsjednik kluba Canjuga i ja smo dogovorili vraćanje imena. Tada je od njega ostalo samo ime”, govori Mamić.
12:40 – “Dolazi 1990. i raspad lige. Vedriš, Tironi, Martinac, Grabovac, moja malenkost i svi dobri ljudi. Uz pomoć Opačka došli smo do reprezentacije SAD-a. Jure Klarić je sve platio, danas je u domu, bolestan i nemoćan. On je omogućio Hrvatskoj da igra tu prvu utakmicu. Godine 1991. se igra prvenstvo po gradovima, Josip Šojić je bio predsjednik Dinama. Dinamo završva na sramotnom petom mjestu, kulminacija je bila poraz u finalu Kupa od Intera. To je jedna od najvećih blamaža u povijesti kluba. Dovodim čarobnjaka Ćiru Blaževića, odmah je 1992. osvojio prvenstvo, vratio autoritet. Slijedi privatizacija kada smo Ćiro i ja smo postali vlasnici. Ovdje sam kao suvlasnik kluba napustio Dinamo razočaran svime, a posebice time što se ne vraća ime kluba. Otišao sam iz kluba jer nisam uspio vratiti ime. Da vas malo nasmijem. Igramo prvu utakmicu protiv Auxerrea na Maksimiru i ja na gostovanju na jednom radiju najavim Dinamovu himnu pred utakmicu. Pored živog Tuđmana i Šuška. Dajem sutradan Rotimu kazetu i kažem mu da pusti prije utakmice. Sat prije početka cijela grupa ljudi na čelu s Tuđmanom i Granićem, a bio je tu i Ćiro koji mi je vikao da sabotiram poglavara države. Rekao sam mu ‘Marš u pičku materinu’. Rotim me prodao i dao kazetu Ćiri”, priča Mamić.
12:30 – “Pamtim poraz iz 1986. ili 87. u Kupu nakon kojeg je Dinamo igrao protiv Hajduka. Miljenko Smoje je napisao ‘jebeš pobijediti ovakav Dinamo’. Ja sam vodio navijače na toj utakmici imam dokimente i slike. To govorim da vidite kakav sam bio navijač, bio sam vođa koji je ginuo za suborce. Tako je bilo i 90. godine Beusan koji je sudio istjerao je 5000 navijača Dinama s te utakmice, svi su vidjeli, ja sam bio šokiran. Psovao sam, išao natrag među navijače i organiziranim prijevozom do Zagreba. Takav je Mamić. U Novom Sadu protiv Vojvodine, kad se Jugosalvaija raspadala, policija nas je tukla. Trčao sam preko cijelog terena s igračima i tijelom branio navijače od policijskih pendreka. Imam ja još tisuće takvih priča. Protiv Pazina je policija bjesomučno tamanila naše navijače, neki su u zatvoru završili. Tamo sam otišao i preklinjao da se oni puste, uvijek sam bio za navijače i ginuo za njih. Onda 1987. Ćiro je počeo tjerati neke igrače pa su Prosinečki, Cvetković i Bračun završili u Zvezdi. On nije htio ni Mlinarića kojem je istekao ugovor, a bio je ikona jugoslavenskog nogometa, a on ga neće. Mlinarić je došao u klub i traži 120 tisuća maraka inače ide u Hajduk. Pitao sam koliko se novca može skupiti. Sjeli smo u auto krenuli u Okrugljak u kojem sam rekao konobarima da imamo samo sat vremena da skupimo novac. Skinili su kecelje isjeli u auto i skupili novac. Mlinarić ga je dobio, doveli smo Ćiru pred gotov čin. Zabio je PSG-u ti gola i Ćiro ga je za šest mjeseci utopio u Auxserre”, veli Mamić.
12:20 – “Prvu utakmicu Dinama gledao sam s drveta, a sve su nas potjerali iz kluba. Volio sam ga luđački i kad bi Dinamo bio u problemima ja bi mu uvjek pomogao. Dolazi 1982. godina. Nikada nismo vidjeli ništa slično. Marširali su ljudi prema stadionu, pa Ćirin poklič. Četiri milijuna Hrvata u Hrvatskoj i još toliko vani bili su jedno svi su bili Dinamo. Nakon 25 godina Dinamo je bio prvi i mnogima je pomrsio planove. Bio sam tamo kao navijač i dio Dinamovog proljeća, tada sam postao i kum sa Ćirom koji je otišao posljed u Grashopper. Nikad nisam prestao plakati za tim vremenom ali vratili smo ga 1986. godine. Tada sam i ja bio jedan od BBB-a. Tada me zapovjednik policije prebio. Ubio je Boga u meni pendrekom. Krv je liptala s mojih leđa”, govori Mamić.
12:16 – “Na utakmici Zagreba i Osijeka s rekordnim brojem ljudi ja sam skupljao lopte. Na poluvremenu ulazim ja u tunel s igračima zagrljen s Perom Močibobom. Nastala je tuča, urlici ‘Ajme, pobiše nas’. Samo je Pero Močibob udarao, a svi su padali. To je bila generacija Zagreba, neviđena dosad u hrvatskom sportu. Usporedio bih ju s Dinamovom iz 1982. ili Hrvatskom iz 1998. gpdine. Kada sam igrao 73′ za Dinamo protiv Željezničara bio sam jedini reprezentativac Jugoslavije iz Dinama. Bio sam, silni talentrian i najborbeniji u povijesti Dinama. U pubertetu me puknulo pa sam završio na poziciji stopera. Svjet mi se srušio. Otišao sam u Trešnjevku, a Stojko je bio čudo, kompletan igrač. Potrjerali su nas sve iz Dinama, a bili smo među najbolima. Zašto je to važno? E to me obijležilo”, priča Mamić.
12:13 – Došli smo do dijela kada se rodio Zoran Mamić… “Te 1971. u Zagrebu se rodio i moj brat Zoran Mamić. Što želim reći? To je bilo prije 47 godina i ja se od tada nisam iz Dinama maknuo. Uvijek sam bio tu, uz njega. Dinamo je bio smisao života, po njemu se identificiralo tko si i što si. U vojsci bi za rečenicu ‘ja sam Dinamo’ dobili mjesec dana sankcija… Moj otac je prodao kuću u Bjelovaru, kupio gradilište u Sesvetama, ondje me upisao u školu i svaki me dan iz Bjelovara vozio tamo u školu, potom na trening, a on bi paralelno gradio kuću”, govori Mamić.
“Autobusom i tramvajem sam išao na treninge, nisam imao opremu kao djeca danas, već crvene gaćice koje sam nosio u najlon vrećici. Bila je silna privilegija skupljat lopte igračima, tata se pobrinuo da imam tu privilegiju”, otkrio je Mamić.
12:10 – Mamić priča kako je otac Igora Flaka, Rajko Flak, koji je tada kad su oni bili mladi bio zaslužan za to da Mamići dođu u Dinamo i kako je njegov brat Stojko bio uz Zajeca najtaleniraniji.
12:07 – Mamić se pohvalio kako je bio jedan od rijetkih koji je imao tranzistor i kako su slušali preko njega utakmica Dinama… O tranzistoru priča već nekoliko minuta. Kaže: “Ja sam od jutra do sutra igrao nogomet, zimi sam igrao nogomet bos”.
12:05 – Mamić je najavio ‘show’. Donio je nekoliko registara koje će prezentirati, a naglasio je kako ova konferencija neće biti ‘Njegova istina’ nego jedina istina. Započeo je konferenciju, vjerovali ili ne, od trenutka kada se rodio. “Rođen sam 1959. godine u gradu rukometa i keksa, Bjelovaru”, započeo je Mamić konferenciju.