Kako je omiljeni nogometaš Zinedinea Zidanea, Baka Slišković, ušao u legendu…

Slišković je bio fini, plemeniti vezni igrač koji je u svojim nastupima koristio maštu kao glavno oružje. Uostalom, pročitajte izjavu kasnije jednog od najboljih igrača svih vremena, Francuza Zinedina Zidanea:

Ima nogometaša i trenera koji nikad nisu osvojili niti jedan trofej, a ostali su veliki u povijesti nogometne igre. Umalo se to dogodilo i hrvatskoj nogometnoj legendi Blažu Sliškoviću čija je igračka i trenerska karijera bila sjajna, no nije bila začinjena trofejima!

Sada je Blaž Slišković, u svojoj 58. godini, osvojio prvi naslov, kao trener Zrinjskog prvak je Bosne i Hercegovine. Dakle, na istom mjestu gdje je prije više od 40 godina započeo svoju nogometnu karijeru, u mostarskom Veležu.

Kao nogometaš Slišković je bio vrhunski velemajstor. Ipak, svi se slažu u jednom, s obzirom na raskoš svoje nadarenosti morao je postići više. On je baš opčinjavao publiku svojim maštovitim nogometnim kreacijama, ali je i šokirao svojim katkad nakaradnim ponašanjem. Kako bilo, Slišković je bio ona vrsta igrača koja danas, u razdoblju najnapornijeg fizičkog nogometa, polako nestaje. Slišković je bio fini, plemeniti vezni igrač koji je u svojim nastupima koristio maštu kao glavno oružje. Uostalom, pročitajte izjavu kasnije jednog od najboljih igrača svih vremena, Francuza Zinedina Zidanea:

“U djetinjstvu sam imao svog idola, velikog. Riječ je o Blažu Sliškoviću koji je tada igrao za Olympique iz Marseillea za kojeg sam navijao”.
Francuski žurnalisti dali su mu čak i nadimak “balkanski Maradona”. Nogomet je počeo trenirati u rodnom Mostaru gdje je pružao sjajne partije za Velež, sve dok se najjači klubovi bivše Jugoslavije nisu zainteresirali za njega. Najuporniji, a i zacijelo izdašan bio je splitski Hajduk koji ga je doveo u svoje redove.

Kada je Slišković iz Veleža dolazio u Hajduk 1981. godine o njemu se govorilo i u Saboru Republike Hrvatske, bilo je skandalozno da jedan transfer toliko vrijedi u tadašnjem socijalističkom okružju, na glas se govorila njegova plaća, odšteta Veležu, stan i zemljište u Brelima. U Hajduku je igrao izvrsno i u europskim kupovima, ali nažalost zbog stalnog osipanja momčadi nije s Hajdukom osvojio niti jedan prvenstveni naslov, tek Kup 1984. godine. U finalu protiv Crvene zvezde, tada je beogradskom klubu u prvoj utakmici zabio gol iz kornera. Na vratima je bio Tomislav Ivković. U prvoj finalnoj utakmici bilo je 2-1 za Hajduk, u drugoj u Beogradu nije bilo pogodaka.



Možda najpoznatiji Sliškovićev pogodak je onaj protiv češke Sparte u zadnjoj minuti produžetka u utakmici četvrtfinala Kupa Uefa 1984. godine. U prvoj utakmici bilo je 1-0 za tada jaku Spartu, u uzvratu u Splitu pred 55 tisuća gledatelja Hajduk je poravnao ukupan omjer golom Gudelja. Moralo se u produžetke, i došla je i zadnja minuta god dodatnog dijela igre, Hajduk je izborio slobodan udarac posve s lijeve strane, nešto kao skraćeni korner. Kad su svi očekivali centaršut Slišković je sjajnim udarcem prevario vratara Olejara i na sveopće iznenađenje i oduševljenje postigao pobjedonosni zgoditak koji je Hajduka lansirao u polufinale Kupe Uefa protv engleskog Tottenhama. Gdje je Hajduk na koncu nesretno eliminiran.

Sliškoviću su predviđali blistavu karijeru, nije ni ovako bila loša, no splet okolnosti, od njegovog nediscipliniranog ponašanja pa do teških ozljeda stajale su ga većih uspjeha. Svakako, najgori trenutak karijere mu je lom noge u utakmici za Hajduk protiv Beograda u gostima. Izvjesni Dimitrijević i Serpak divljački su startali na “Baku”, kakav je bio nadimak Sliškoviću, i slomili mu nogu. Bez da su dobili i žuti karton. Zbog te ozljede i dugogo oporavka Slisković nije otputovao s reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj 1982. godine.

Slisković je slovio kao pravi boem, pravila sportskog života za njega nisu postojala, često je bježao iz karantena te sa priprema za jugoslavensku reprezentaciju, za koju je upisao tek 26 nastupa i zabio samo 3 gola. Unatoč sjajnim nogometnim predispozicijama Slišković je imao svoje mušice, često je zalazio u kafane, kafiće, restorane, casina, imao je ljubavnih afera…

Nakon karijere postao je dobar, ali i kontroverzan trener. Bio je izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine te je bio na pragu plasmana na SP 2006. u Njemačkoj, jednu sezonu je bio trener Hajduka iz Splita s kojim je bio prvi na prvoligaškoj ljestvici dok ga osam utakmica prije kraja te sezone nije smijenio i naslijedio Igor Štimac. I osvojio potom naslov. Zbog neisplaćenih plaća i premija tužio je Slišković Hajduk i uspio naposljetku naplatiti se sudskim putem.

Izdvajamo, kao trener bio jer maestralan baš u otkrivanju igračkih nestašluka. Imao je iskustvo, nije ga se moglo prevariti, kao trener traži disciplinu i predanost poslu. Bio je i dobar izbornik Bosne i Hercegovine, davno je još trenirao Zrinjski, tada mu je zamalo izmakao naslov, tek ga je sad osvojio.

Nakon transfera iz Hajduka igrao je u u italijanskoj Pescari, francuskim klubovima Olympiqueu, Lensu i Mulhouseu, nakon osamostaljivanja Republike Hrvatske postaje član Hrvatskog Dragovoljca, a igračku karijeru završio je u Mostaru, u Zrinjskom.

Sudbina je htjela da u svom drugom trenerskom mandatu u Zrinjskom prvi puta osjeti draž osvajanja naslova prvaka. U posljednjoj utakmici Zrinjski je na svom stadionu pobijedio Slobodu s 3-0, a slavlju nakon te utakmice nazočilo je čak 12 tisuća navijača. Zrinjskom je ovo peti trofej prvaka BiH (2005, 2009, 2014, 2016, 2017), te je najuspješniji klub u Bosni i Hercegovini.

Slišković je preuzeo Zrinjski usred sezone nakon serije loših rezultata, smijenjen je bio trener Barbarić, na brzinu doveden Sliškivić. I momčad se podigla, u neizvjesnoj završnici imala najbolju psihu i zadnju utakmicu dočekala s imperativom pobjede. I nije Zrinjski posustao…

˝Ovo je rezultat naših igrača i onoga što su pokazali na terenu. Imali smo konstantu rezultata i to je bilo presudno u jakoj konkurenciji. Sarajevo je možda igralo najkvalitetnije, ali mi smo iskoristili svoje prilike i naslov je zaslužen˝ veli Blaž Slišković.

Iako iz susjedne zemlje Zrinjski kao klub hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i Mostaru ima i u Hrvatskoj veliki broj navijača. Povijest Zrinjskog seže 112 godina unatrag. Zrinjski je najstariji nogometni klub u Bosni i Hercegovini, osnovali su ga hrvatski mladići 1905. godine, a pod komunističkom jugoslavenskom vlašću bio mu je zabranjen rad. Početak političkog višestranačja u BiH eruptivno je najavio buđenje hrvatske nacionalne svijesti i obnovio snažne, iako desetljećima skrivene osjećaje prema ovome klubu.

I tako, nakon 47 godina komunističke zabrane, svečano je 1992. u Međugorju formiranjem “Inicijativnog odbora za pripremu obnoviteljske skupštine” obnovljen i počeo sa radom i Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar. Klub čije se ime pola stoljeća nije smjelo ni pomenuti pod prijetnjom zatvora.

Posebna vrijednost ovog recentnog trijumfa Zrinjskog jest činjenica da Zrinjski nije među bogatijima klubovima Prve lige Bosne i Hercegovijne, kud i kamo su financijski jači od Zrinjskog tuzlanska Sloboda, Sarajevo i Željezničar. Zrinjski ima svoju vjernu publiku, navijačku skupinu “Ultrase” čiji članovi redovito pohode i utakmice hrvatske nogometne reprezentacije svugdje po svijetu. A odlaze baš i na svako gostovanje Zrinjskog. U dresovima koji neodoljivo podsjećaju na dresove argentinske River Plate iz Buenos Airesa Zrinjski ima i poseban vizuelni identitet, ljepši od, primjerice, mnogih hrvatskih klubova prve i Druge lige.

Podsjećamo, prvi naslov Zrinjski je osvojio još 2005. godine kada je u klubu igrao današnji velikan madridskog Reala i hrvatske reprezentacije – Luka Modrić. I danas po Mostaru stoje iscrtani grafiti s likom Luke Modrića u dresuZrinjskog. “Plemići” se uistinu imaju čime pohvaliti – oni su na nogometnu scenu lansirali jedno od najvećeg igrača današnjice, našeg Luku.

Koji je prije odlučujuće utakmice u zadnjem kolu na društvenim mrežama podijelio svoju fotografiju s natpisom – “Zrinjski te treba”!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI