„Znam što je uspjeh, a svakom uspjehu hrvatskih sportaša se veselim, a ove naše rukometašice su izgleda čudo”, govori nam Ivica Kostelić, naš proslavljeni skijaš koji i dalje zimske dane provodi s ocem Antom na skijalištu. Uostalom, to je njihov život kojeg se ni pod koju cijenu ne žele odreći.
Ivica Kostelić raritetna je sportska osobnost i na globalnoj razni. Sjajna karijera protkana teškim ozljedama, mukotrpnim oporavcima, ali i uspjesima kada ih nitko nije očekivao mora imati mjerodavno razmišljanje i kada je riječ o našim rukometašicama.
Upravo zato što je njegova i priča rukometašica toliko slična. Malo tko od nas je uopće sanjao senzacije koje su one pripravile, a tako je upravo bilo nerijetko i u karijeri Ivice. On je bio najbolji kada je malo tko to očekivao, nakon ozljeda i dugotrajnih pauza.
Zato, željeli smo čuti i njegovo razmišljanje o ovim dostignućima hrvatskih rukometašica. Onaj tko ne zna, ili onaj tko je zaboravio – njegov otac i trener Ante bio je sjajan rukometaš.
„U toj priči me zapanjuju ne rezultati, nego podatak da je to zapravo polupričuvna momčad. Otkud ta energija, silina i uigranost. Volio bih da osvoje medalje te djevojke, otac to prati, on je bio rukometaš i njemu će to značiti. Ovo je velika stvar za naš sport, da se vidi kako smo dobri i u stvarima za koje smo mislili da i nismo dobri. Ma, mi možemo biti dobri u svemu samo ako se pošteno primimo posla. Ne, ne bih sebe apostrofirao, ali u toliko sportova smo dobri, pri svjetskom vrhu, valjda to nešto govori”…