Iz pera jednog od najinspirativnijih romanopisaca, Ernesta Hemingwaya, proizašla je misao da je “svijet divno mjesto za koje se vrijedi boriti”. Lik, kojega u zaprepašćujućem filmu “Sedam” tumači Morgan Freeman, složit će se samo s drugim dijelom te tvrdnje. Zašto?
Da ne ulazimo u tragičan rasplet navedenog trilera, poslužit ćemo se crticom iz “šokantnog” priznanja Roba McCrackena (nomen est omen), trenera Antonya Joshue koji je za BBC izjavio sljedeće:
“Kad je srušio Ruiza i kad ga je ovaj uhvatio, nije se oporavio. Znam ga bolje od svih tzv. stručnjaka koji ga ne poznaju ili su ga vidjeli jednom ili dvaput, tako da znam da je imao potres mozga” – tzv. stručnjak proziva “tzv. stručnjake”.
“Htio sam da proba izdržati još nekoliko rundi, jednu po jednu, da vidim kako se osjeća, može li se oporaviti i vratiti u meč. No oči su mu svjetlucale otkad je primio udarac u trećoj rundi do kraja meča”, nastavlja “stručnjak” o životnoj ugrozi čovjeka o kojemu bi se trebao brinuti.
“Radim s njim devet godina i znam da nije reagirao kako bi trebao. Ispitivao me zašto se tako osjeća i slične stvari. To je situacija iz noćne more. Profesionalni boks je smrtonosan, a vi ste u kutu s teškašem s kojim radite dugo vremena. Poznajete ga iznutra i izvana, ne reagira kako bi trebao i sad biste mu trebali reći da baci 50 kombinacija i pritisne ga”.
U borilačkim sportovima, napose “parteraškim” nije sramotno predati meč u situacijama životne ugroze ili opasnosti od nastanka teške fizičke traume. U situacijama u kojima vam protivnik “vadi polugu” na ruci ili nozi, “gušenje” na vratu, borac predaje meč tapkanjem. Daje do znanja da je pobijeđen prije nego utone u “svijet snova” ili završi s koštanom traumom. U boksu ne postoji tapkanje,ali postoji bijeli ručnik koji u ring ubacuje tim borca koji nije “pri sebi”. Ovom “stručnjaku” je bilo stalo do pobjede, više nego do dobrobiti njegovog pulena, i kao takav, Rob predstavlja indirektnu opasnost po Joshuino zdravlje. Tim više što izjavljuje “htio sam da proba još nekoliko rundi”, očito nesvjestan onoga što govori.
Notorni nonsense prepoznao je Luke Griggs, zamjenik izvršnog direktora Headwaya, humanitarne udruge za pomoć ljudima s ozljedama mozga:
“Trenerovo priznanje je šokantno, ali teško da je to bio izoliran slučaj. Treneri imaju dužnost brinuti o svojim boksačima, a čini se da je prioritet Joshuina trenera bio samo pobijediti u meču, ne zaštititi borca od potencijalno smrtonosne ozljede”.
“Znamo da svaki sljedeći udarac nakon što imate potres mozga može pogoršati štetu. Najveći je rizik od potencijalno ozbiljne ili smrtonosne ozljede mozga ako je mozak već oštećen i pretrpjeli ste potres mozga. Bio je jako ranjiv i podložan ozbiljnijoj ozljedi. Čovjek se mora zapitati koliko je smrti u ringu posljednjih godina posljedica stava da moram pobijediti pod svaku cijenu”.
“Priča o potrazi za istinom”, tako je američko-nigerijski doktor Bennet Omalu opisao film “Potres” (Concussion) koji tematizira potresnu i nadahnjujuću priču o njemu i njegovoj borbi za tu istinu, borbi “zviždača” protiv korporacije vrijedne milijarde dolara.
“Potres”, u kojoj lik Omalua igra hollywoodska zvijezda Will Smith, film je koji govorio o istinitim događajima u kojima se jedan doktor koji je u SAD došao iz afričke države, suprotstavio Nacionalnoj nogometnoj ligi (NFL).
Omalu je na autopsiji igrača američkog nogometa Mikea Webstera, koji je umro 2002. u svojoj 50. godini od posljedica srčanog udara, nakon što je potpuno osiromašio i nekadašnju bogatu kuću morao zamijeniti prikolicom, otkrio jednu stvar koja je uzdrmala sportsku industriju.