LOVRENOVA PRIČA RASPLAKALA ENGLESKU: ‘Tetka su mi zaklali, a nakon jednog granatiranja sjeli smo u Yugo i putovali 17 sati do Njemačke’

"Taj se rat samo odjednom dogodio, preko noći. Zaratile su tri strane i svatko je protiv svakoga. Sjećam se da sam, kada bi čuo zvuk sirena, mislio da će bomba pasti na nas ili da će se nešto loše dogoditi", priča Lovren.

“Lovren: Moj život kao izbjeglica”, naslov je dokumentarnog filma koji je Liverpoolov TV kanal snimio o hrvatskom reprezentativcu, Dejanu Lovrenu. Klupska televizija odlučila je porazgovarati sa stoperom o njegovom ranom životu, odnosno, djetinjstvu koje je obilježio rat.

“Kada vidim što se događa u ovoj izbjegličkoj krizi, sjetim se svega što smo moja obitelj i ja prošli. Onog osjećaja kada te netko ne želi u svojoj državi”, izajvio je Dejan Lovren u dokumentarnom filmu o svojoj prošlosti.

Baš ga je aktualna izbjeglička kriza potaknula da otvori dušu. “Mogu reći da smo mi imali sreće. Moj je djed radio u Njemačkoj i imao je papire pa smo svi mogli otići kod njega. Da nismo, evo ne znam gdje bismo završili. Tko zna možda bi smo moja obitelji ja danas bili pod zemljom. Eto i to je moguće. Jedan od mojih najboljih prijatelja iz srednje škole, čiji je otac bio vojnik, jednoga je dana bio sav uplakan. Pitao sam ga što se dogodilo, a on mi je rekao kako mu je tog dana poginuo otac. To je lako mogao biti i moj otac”, kazao je Dejan.

Lovren je rođen u srpnju 1989. godine, a u ratno vrijeme bio je premalen da bi se sjećao detalja, imao je tek tri godine kada su u ujakovu Yugu bježali iz sela Kraljeva Sutjeska u Zenicu. “Zenica je tada već nastradala jer je veći grad, ali najgore stvari događale su se u selima. Moj tetak je ubijen ispred svoje kuće, zaklali su ga nožem. Nikada o tome nisam razgovarao s drugim tetkom i nisam ga se usudio pitati o tome”, otkrio je Lovren potresni detalj.

Bijeg i život u Njemačkoj



“Taj se rat samo odjednom dogodio, preko noći. Zaratile su tri strane i svatko je protiv svakoga. Sjećam se da sam, kada bi čuo zvuk sirena, mislio da će bomba pasti na nas ili da će se nešto loše dogoditi”, prisjeća se Dejan trenutaka iz rata prije nego što ih je njegova majka odlučila odvesti u Njemačku. “Nakon granatiranja tržnice u Putićevu, desetak kilometara od Zenice u kojem je stradalo 15 ljudi, a 50 je ranjeno, samo smo izašli, sjeli u auto i otišli u Njemačku. Sve smo ostavili iza sebe, ama baš sve. Od vlastitih domova do dućana s hranom koji su tetak i tetka posjedovali. Sve smo ostavili, uzeli tek jednu jedinu torbu i otišli u Njemačku do koje smo se vozili 17 sati u malenom Yugu”, kaže Dejan.

“Imali smo sreće s Njemačkom. Nikada nisam pitao svoje što bi bilo s nama da nismo otišli u Njemačku. Majka kaže kako je Njemačka naš drugi dom i to je istina. Dočekali su nas raširenih ruku i ne znam koja bi još zemlja tako postupala s izbjeglicama iz Bosne”, kazao je Dejan.

U Njemačkoj je Dejan počeo igrati nogomet, a kaže još čuva fotografije s Lizarazuom i Matthausom. “U početku su mi se druga djeca rugala zbog njemačkog naglaska, ali zato sam na nogometnom terenu bio glavni. Mama je uvijek plakala, a ja nisam mogao razumjeti zašto. Ljutila me zbog toga i pitao je zašto plače kada smo sada na sigurnom”, kazao je Lovren.

“Bila je to jako mala drvena kućica, ali puna ljubavi. Nas čak 11 živjelo je tamo tri godine. Svake noći oko 22 sata, uključili bi radio i u tišini slušali vijesti iz Bosne”, priča Lovren.

Težak život u Hrvatskoj

Kada je Lovren napunio deset godina Nijemci su ih vratili u Hrvatsku, a obitelj se skrasila u Karlovcu. Teško su živjeli, majka je radila u dućanu za 2.5 tisuće kuna, a otac je bio soboslikar. Lovren posebno pamti dan kada je njegov otac morao prodati sinove klizaljke za 350 kuna kako bi platili račune.

No, Dejana je samo zanimao nogomet. Kada mu je bilo 14 godina samoinicijativno se javio u Dinamo i tamo izgradio karijeru da bi danas bio jedna od zvijezda Liverpoola i najskuplje plaćeni branič svih vremena u redovima “Redsa”.

“Nisam siguran da će moja djeca ikada razumjeti što sam ja sve prošao, oni sada žive u nekom drugačijem svijetu. Ponekad me kći traži da joj kupim igračku, a ja joj kažem kako nemam novca. Zašto? Pa zato što želim da razumije kako ništa u životu ne dolazi lako. Mora shvatiti kako joj nije potrebno 20 igračaka, kada može biti sretna s jednom ili dvije”, kaže Lovren.

Na koncu je još jednom komentirao izbjeglice koje su preplavile Europu.

“Ne mogu danas zamisliti osjećaj da kao otac moram uzeti djecu i bježati iz svojeg doma te pritom strahovati za život. Baš zato treba pružiti ruku izbjeglicama koje dolaze i ti ljudi zaslužuju život u miru i slobodi”, veli Dejan.

Cijeli dokumentarac pogledajte OVDJE.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI