Bliži se kraju i prijelazni rok u Hrvatskoj, a u Rijeci i dalje vlada bonaca. Ne osjeća se panika, nelagoda ni zabrinutost, iako je klub u vrlo nezavidnom položaju, barem kada je u pitanju igrački kadar. Naime, trener Matjaž Kek ostao je bez osmog igrača iz one šampionske momčadi koja je prije nešto više od pola godine slavila duplu kunu na Rujevici.
Posljednji koji je napustio Rijeku bio je Mate Maleš, koji je otišao u Kinu za simboličnu odštetu. Zapravo, lijepa je to gesta kluba prema svom kapetanu jer ovo mu je zadnja prilika da zaradi veći novac i osigura egzistenciju. Prije njega klub su napustili Gavranović, Elez, Mišić, Ristovski, Vešović, Andrijašević, Bezjak, dakle čitav kostur Kekove momčadi. Klub je zaradio i to kako. Ako računamo još transfer Mitrovića prošle zime i ovih osam iz ljetnog i zimskog roka te zaradu od Europske lige, cifra koju je Rijeka inkasirala u godinu dana kreće se negdje oko 20 milijuna eura.
Ako se uzme u obzir da Mišković ima politiku da igračima ne daje plaće veće od 300 tisuća eura po sezoni i da mu je draža opcija posudbe s pravom otkupa nego isplate transfera u cjelini te da na koncu dovodi igrače za pola milijuna ili milijun eura i prodaje ih za dvostruko, trostruko ili četverostruko veće cifre, onda je ta metoda izrazito efikasna. Pa eto 20-ak milijuna eura na računu najbolji je dokaz da ovom metodom klub može opstati.
Gdje su ‘klinci’?
No, logično je pitati se što je Rijeka sada s tim silnim milijunima? Pokriveni su budžetom za sljedećih nekoliko sezona, a kao, trenutno, najbogatiji klub Prve HNL, mogu razvijati klub u nekoliko smjerova. I sada dolazimo do pomalo paradoksalne situacije. Klub je, kolokvijalno rečeno, pun kao brod, a taj brod stoji usidren u luci. Mišković je pompozno najavio svoj plan za spas hrvatskog nogometa, u razgovoru nam je dosta toga otkrio o svojoj klupskoj politici, planovima za budućnost i smjerovima u kojima želi da Rijeka ide, ali ništa od toga se za sada nije dogodilo. Ipak, za sada je u Rijeci totalna bonaca, a momčad se i dalje osipa i prema našim saznanjima na kraju sezone odlauze i Bradarić, Župarić i Sluga.
Zašto Rijeka stagnira to je za sada velika enigma. Treba se pitati zašto u momčadi još uvijek nema niti jednog od kvalitetnih mladih igrača, poput Šanteka ili Čelikovića, odnosno, zašto u ovom trenutku kada je kadar silno osiromašen Rijeka šalje Šanteka na posudbu u slovensku Goricu? Čelikovića i Šanteka tražili su velikani poput Barce i Intera i nudili gotovo dvocifrene milijunske iznose za otkup, ali kategorički se govorilo “ne”. Mladog dvojca sada nema ni na radaru. Što je s ostalima, Rijeka ima još nekolicinu potenacijalno kvalitetnih mladih igrača, ali daleko su od prve momčadi i to u istoj onoj ligi u kojoj Dinamo i Lokomotiva stavljaju 16-godišnjake u seniore?
Zašto se Rijeka ne uključi u nadmetanja za mlade igrače iz Hrvatske i regije zajedno s Dinamom i Hajudkom? Istina, to je malo riskantan potez jer postoji rizik da igrač ne zadovolji nametnute kriterije, ali opet je i to bolje od stagnacije.
Nije Kek (više) čudotvorac
OK, ne mora se ići u tom smjeru, iako bi to bio najpraviliniji smjer za klub koji želi živjeti od prodaje igrača. Takvim bi poslovanjem, baš kao i Dinamo, budžet rješavali prodajom jednog, a ne osmorice igrača i mogli bi u kontinuitetu biti u samom vrhu lige. Može Mišković nastaviti s dovođenjem gotovih, ali limitiranih igrača i testirati Kekove sposobnosti da iz njih izvuče maksimum u nekom od svojih sustava, ali pitanje je do kada?
Čini se nekako da sada više ni čudotvorac Kek ne pomaže. Rijeka se nekoliko sezona majstorski izvlačila nakon potpune raspordaje udarne momčadi i to isključivo zahvaljujući pametnoj kupovini i Kekovoj taktičkoj genijalnosti. No, ove sezone to baš i nije uspjelo. Rijeka još samo u teoriji može biti prva, dakle nema Lige prvaka i nema onog izdašnog novčanog paketa koji dolazi s njom. Miškoviću je valjda jedino bitno da Rijeka u kontinuitetu igra bilo koje europsko natjecanje, ali je li takva površnost i prosječnost zaista dobar smjer i je li to uopće smjer ili tek puko preživljavanje?
Između ostalog, tko uopće garantira da će Rijeka, ako ovako nastavi biti u top četiri kluba prve HNL? Ima tu klubova kojima se može posložiti sezona, poput Lokomotive ili Intera i koji mogu iznenaditi! I koja je uopće poanta u gomilanju novca na računu i stagniranju?
Vatromet po danu
Nažalost, ove sezone pojačanja su ispala teški debakl. Od Gomelta i Jelića, do Davidsona i Đokovića i da ne nabrajamo sada, popis je zaista dugačak, a nitko se nije afirmirao. Očekivalo se kako će barem na polusezoni Mišković posegnuti za nužnim kvalitetnim pojačanjima, a jedini igrač Rijeke o kojem se pričalo u siječnju bio je Valerij Božinov. Bugarski vječni talent koji nema kluba već nekoliko mjeseci, a zadnji puta je dobro igrao prije gotovo tri godine u Partizanu. Prema onome što smo doznali, Božinov će teško zaigrati kod Keka jer fizički nije niti blizu njegovih očekivanja i kriterija. Moramo reći, ako je dolazak Božinova bio ‘veliki vatromet’ Rijeke ove zime, onda je u potpunosti promašen, odnosno, jednako je impresivan kao i vatromet po danu.
Što na koncu možemo zaključiti iz svega? Signali koji dolaze s Rujevice su nejasni te bi gradili omladinski pogon, a omladine nigdje, te bi dovodili moćna pojačanja pa dovedu Božinova… Nema ništa loše u prodaji udarne momčadi iz prošle sezone, dapače, sada kada su najvrijedniji i treba ih prodati, ali onda treba preuzeti rizik i ponešto uložiti u klub.
Za sada, sve je to jedan veliki paradoks… Rijeka je puna kao brod, a očito ne zna što će s novcem!