NADU SMO VEĆ GUBILI A ONDA SE DOGODILO ČUDO! Ne, nije Brozo najbolji, ovome igraču svi ‘skidamo kapu’!

Igor Kralj/PIXSELL

Već smo se pitali hoće li naša nogometna reprezentacija ikada postići pogodak, strah nam se razmilio kostima. Unatoč dominaciji, istina ne sjajnoj igri, i nekim poluprilikama Hrvatska je djelovala jalovo. Sve do 86. minute kada smo postigli zgoditak, vrijedan pobjede i vjere u  vlastitu vrijednost. Strijelac je bio Marcelo Brozović. Sjajnim udarcem s distance napravio je ono što se protiv objektivno slabijih Slovaka davno moralo napraviti…

Opet, kako ne biti sretan; jako je vrijedna i bitna ova pobjeda. I sada nije bitna kako je dosegnuta. Tih malih 1-0 su toliko veliki, pokazati će to slijed nastupajućih događaja, nadamo se!

Izbornik Zlatko Dalić zaista je ispremiješao momčad, pomladio je, osvježio je. I Oršić je bio sjajan, nenadmašan u našim redovima, njegova vratnica u 10. minuti davno je mogla riješiti utakmicu, terorizirao je slovačku obranu stalno, no rezultata nije bilo. I kada bi stvorili situaciju za pogodak uvijek je nedostajala ispružena noga, mali sprint, nešto usredotočenosti.


I kako je vrijeme prolazilo gubili smo nadu, zašto to ne priznati. Još su nam i Slovaci znali i te kako zaprijetiti, a na vratima smo imali debitanta, možda i najboljeg čovjeka  utakmice, Ivicu Ivušića. Realno, spašavao nas je i kod 0-0 i na kraju kad smo poveli. Čestitke tom mladiću, branio je kao da je stotinu puta nastupao za reprezentaciju.

Pet izmjena napravio je Dalić u drugome dijelu, tri jako rano. Nešto se dobilo na agresivnosti, ali ne i na konkretnosti. Kasnije je iznenađujuća izmjena bila ona Kramarića umjesto Oršića. Koji je bio naš najbolji pojedinac, stalna napast za Slovake.



Ipak, isplatilo se, svi potezi se isplate kada se dobije utakmice. Bez obzira na sve. 

No, jedna stvar se ne smije prešutjeti. Još uvijek u igri naše vrste nedostaje kreativnost veznog reda, ne u smislu bjesomučnog i točnog dodavanja okolo i naokolo, već u pogledu proigravanja krila u prostor ili napadača u for, da ne kažemo o boljim ubačajima dugih lopti. 

Kovačić nije pružio ni približno dobru partiju kao u Moskvi, ruku na srce Brozović uopće nije bio naročit. Ali, tko te pita, gol koji je dao jest velemajstorski i sve mu možemo oprostiti. Jer, znamo da može i mora bolje.

Ipak, uz sve ove izmjene koje je Dalić uveo nešto se da i zaključiti. Da naš igrački kadar nije uzak, da imamo ljude koji mogu uletiti na svaku poziciju, pa je i mali Lovro Majer zaista mogao ući i ranije umjesto Kovačića.  Neka tih mladića, njihova žustrina više je vrijedila od prekaljenog iskustva naših veterana. I to je jako dobro. 

Gol i pobjeda u drami

Što će više vremena prolaziti to ćemo jače uviđati vrijednost ove pobjede. Tri velika gostujuća boda, poticaj za veličanstvenu atmosferu u Splitu i jasno tamo računamo na pobjedu. I što je na duge staze najvrijednije, ta doza samopouzdanja koja nam je nedostajala valjda se napunila.

Eto, konačno smo dočekali naš gol, našu pobjedu. Jest, izborena je u dramatičnim okolnostima. Zato nam treba biti još i draža. I da, lakše se diše. Ništa nije gotovo, tek smo počeli, neka nastavimo tako. Neka smo mi sretni nakon dugo vremena zbog naše reprezentacije.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI