Hajduk je zaista raritetan klub. Muči se skoro dvadesetak godina, silno želi povratiti staru slavu na ugled koji je ostao, ali ako se ne krene uzbrdo i ugled bi mogao kopniti. I zato mu je svaka utakmica presudna, sudbonosna, imperativna. Jest da je malo čudno, ali je tako.
Tako je i sa ovom sljedećom…
U četvrtak u 17 sati Hajduk brani u pretkolu Konferencije lige 2-0 stečenu prednost iz prošlog tjedna. U klubu u momčadi su svi optimisti, ali upozorenja opet dolaze na sve strane, spominje se sjevernoirski Shelbourne, malteška Gzira. Da, Hajduk je znao šokantno neugodno iznenaditi u europskim natjecanjima, a novi šok bi sada bio pogubniji nego oni prije.
Transfer Livaje?
Jer, Hajduk koji se osnažio, stvorio neku atmosferu oko kluba i među navijačima, a opet samo s jednim bodom iz dva kola u domaćoj ligi razočarao – više nema ni vremena ni prostora za neugodne kikseve. Kamoli u Europi za kojom toliko žudi. Da barem podsjeti na svoje stare uspješne dane.
Jest, 2-0 je fina prednost, ali može se ona istopiti. Još je na snazi pravilo da ne odlučuje golu gostima, pa neka se slučajno dogodi da kazahstanska momčad povede – evo neugode.
Dan prije Hajdukovi nogometaši stigli su u Kazahstan. I to bez svog najboljeg igrača, Marka Livaje. Jasno, na takvu utakmicu se bez najboljeg igrača ne kreće ako ne postoji ozbiljan razlog. A dvije su verzije u opticaju.
Najprije se počeo spominjati eventualni bogati transfer Livaje, pa čak možda i u Kinu kod Slavena Bilića, ili negdje drugdje. Što bi navijače bacilo u očaj, pa za njegov ostanak su se pisale peticije, pa čak htjeli skupljati i dobrovoljni prilozi da ostane u Hajduku. Pa da im sad takav igrač, i cijela ideja, izmigolji.
S druge strane u Hajduku tvrde da je Livaja ozlijeđen, da je s bolnim gležnjem i odigrao zadnje dvije utakmice.
Kako bilo, bez takvog igrača, a Livaja je kotač zamašnjak nekog novog zamišljenog Hajduka, posao bi u Kazahstanu mogao biti otežan. Napad bez Livaja je barem 50 posto manje ubojit, neka slučajno treba dati gol za mir u toj utakmici bez Livaja bi to mogla biti nemoguća misija. Svaka akcija ide ili od njega, ili preko njega, ili je završava.
A Hajduku plasman u skupinu Europske lige baš jest imperativ, zbog zarade, publike, atmosfere, zbog stava nove uprave koja jamči da je na pravom putu. A ta su jamstva bespredmetna, u sportu nema jamstava, postoji samo budući uspjeh ili neuspjeh.
I nije da se šalimo, švedski trener Jens Gustafsson je zacijelo u najtežoj situaciji. Slab učinak u domaćem prvenstvu bi se možebitnim ispadanjem iz Europe multiplicirao. I pitanje je bi li preživio još koji tjedan na klupi Hajduka. Jer, svaka uprava na svijetu razmišlja na isti način. Pojačali smo ti momčadi, doveli kvalitetne i skupe igrače a rezultate nema.
I zato je ova utakmica najveći uspjeh i rizik za švedskog trenera. Nije mu lako, tek je zasjeo na klupu Hajduka a već je u nezgodnoj poziciji. To je ta razlika između hladnog skandinavskog mentaliteta čekanja i vrućeg dalmatinskog mentaliteta koji sve hoće ne odmah, nego jučer.