NESRETNO JE IZGUBIO ŽIVOT, A S NJIM JE ‘UMRO’ I KLUB! Pamti se nešto nedoživljeno što je napravio svojima…

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Padine Žumberka, vinogradi, vrijedni ljudi. Mladina nedaleko Jastrebaskog, uredni vinogradi, slatko grožde, sjajno vino. Dugo se taj kraj sportski prepoznavao kao carstvo motokrosa. Sjajne utrke u Mladini privlačile su najbolje vozače iz cijelog svijeta, bio je to spektakl pred desecima tisuća gledatelja…

No, u jednom trenutku taj je prekrasan kraj postao poznat i po nogometu. Po klubu Vinogradar iz Mladine. Bila je to isto senzacija s primjesama spektakla. A za te godine sjajnog nogometa ispod mladinskih vinograda zaslužan je bio jedan čovjek. Koji je lani u lipnju nesretno izgubio život, u vožnji automobila doživio je srčani udar.

Malo tko je mogao shvatiti kako se ugasio život tog čovjeka neiscrpne energije.


Ivan Rubinić, bespoštedno se borio za svoj klub, NK Vinogradar koji je u jednom trenutku postao i najveće ugodno iznenađenje hrvatskog klupskog nogometa. U dresovima na pruge, bijelo-zelene, kao škotski Celtic – Vinogradar je postao sinonim za dobar niželigaški nogomet.
Zapanjujuće jest koliko se taj čovjek davao nogometu i svom klubu. U pravoj pustopoljini sagradio je moderan mali stadion, baš primjeren za klub kakvog je zamislio. Nije ga zanimala grandomanija, spektakularni projekti, on je svoj klub vodio na poseban način.

Uvijek je imao vremena za nogomet, uz svoj poduzetnički posao na kojem je fino zarađivao. I potom kapital usmjeravao u Vinogradar.
„Dok se većina još nije ni probudila, ja sam već pola posla obavio. Tko rano rani, dvije sreće grabi. To je moja omiljena poslovica„, uvijek bi to pričao Rubinić kad bi ga netko pitao „kad sve to stiže„.



 

Bio je rječit i temperamentan, ponekad i pomalo grub. Sve u cilju da mu klub napreduje. Nekad su mu igrači nakon utakmice, poslije lošeg rezultata samo morali oprati svlačionicu. Jednostavno bi ih zaključao.

Njegov samoprijegor i marljivost očitovala se i uspjesima u svom privatnom biznisu. Prošao je put od malog obrtnika, koji je od 1988. imao zanatsku radnju za izradu lamperije i brodskih podova, do vlasnika tvornice drva u njegovoj rodnoj Gornjoj Reci pokraj Jastrebarskog, koja je imala ugovorene poslove izvoza i po pet godina unaprijed. A višak kapitala usmjeravao je u nogomet.

„Gazda traži disciplinu i predani rad, ali je široke ruke i uvijek će pomoći svakome kome to treba„, toliko se puta moglo čuti od njegovih radnika, koji su svoje plaće uvijek dobivali prvog u mjesecu, a njegov DIR je izrastao u jednu od najmodernijih drvnih industrija u Hrvatskoj, o čemu svjedoče brojna eminentna priznanja i nagrade.

U Vinogradar su dolazili i pravi igrači i znani treneri. I znate kako se pisalo o Vinogradaru? Da je to najbolji amaterski klub u Hrvatskoj, a možda i u Europi.

Taj epitet o najboljem i najuspješnijem malom klubu ne samo Hrvatske, već možda Europe i svijeta, započela je 22. rujna 2004. gostovanjem Hajduka u šesnaestini finala Kupa. Splićani su bili tada prvaci Hrvatske, a Vinogradar trećeligaš s domaćim trenerom Stjepanom Gomercem. U 90 minuta bilo je 2-2, a tek nakon produžetaka 4-2 za goste.

Da, Vinogradar je bio specijalist za Kup. Pa, nabrojimo te sjajne dosege. Dolazio je Hajduk još dvaput u Mladinu (2013. i 2015.) i nije mu bilo lako, protiv Rijeke je 2005. Vinogradar igrao svoje prvo od četiri četvrtfinala Kupa, a 2009. je dvoboj s Dinamom gledalo skoro tri tisuće navijača. Najbliži polufinalu bili su Zeleni posljednjeg dana studenog 2011. kada je trener bio Valentin Barišić, ali vodstvo 1-0 protiv Cibalije ispustili su u 88. minuti, dok je legendarna utakmica bila u listopadu 2014. kada je Vinogradar kao četvrtoligaš svladao prvoligaša Slaven Belupo s 3-0.

Ivan Rubinić uživao je u svojoj nogometnoj filozofiji, volio je da ga se zove gazdom, a u Vinogradaru je radio čuda. Nekad je i bio igrač Vinogradara, koji je osnovan 1973. kao klub iz Gornje Reke i Zdihova. Kao ambiciozan nogometni djelatnik najprije je pokušao djelovati u NK Jaska iz Jastrebarskog, ali tamo nije naišao na sistem rada i ovlasti kakvima se nadao. Stoga 1998. odlučuje prijeći u Vinogradar i podići ga od zadnje lige, pa dokle bude mogao i želio. Formalno nikada nije bio predsjednik kluba, ali je 22 godine punio njegovu blagajnu, često i kada to nije radio nitko drugi. Vinogradar je ubrzo počeo napredovati i dizati se iz ranga u rang, da bi 2007. zakoračio i u Drugu Hrvatsku nogometnu ligu.

Ivan Rubinić je bio osoba temperamentnog karaktera, što mu je znalo donositi konflikte u političkom i sportskom djelovanju, njegovo praćenje i komentiranje utakmica, a posebno sudačkih odluka s tribina nikoga nije ostavljalo ravnodušnim, ali kako je jednom rekao “ja bih za svoj klub dao sve i to je jače od mene”.

Pritom je Rubinić počeo i graditi. Kraj motokros staze Mladina niknuo je stadionski kompleks, koji je svake godine bio sve moderniji i s nekim novim sadržajem. Krčio je sam Rubinić i šumu, rušio brdo i premošćavao potok, viđalo ga se s kosilicom i lopatama, zaticali smo ga i na kosilici i s lopatom, samo da bi Vinogradar imao igralište, tribine i klupske prostorije za ponos.
No, naprasnim odlaskom Rubinića s ovog svijeta zatekla je i djelatnike kluba i cijelu tu regiju. Prošle godine do 30. lipnja bio je rok za prijavu Vinogradara u natjecanje Treećoj HNL. No, klupski djelatnici su to odbili, iako su nogometaši Vinogradara natjecateljski ostvarili pravo na napredak.

Direktor kluba Luka Cipurić je to objasnio:
“Sigurno je da odlaskom Ivana Rubinića nogomet u Mladini ne može biti isti. Nemoguće je, uz financijska sredstva, nadoknaditi njegovu pojavu, energiju, žar i entuzijazam. Nismo mogli u ovom kratkom periodu zatvoriti financijski dio za natjecanje i donijeli smo odluku da u sljedećoj sezoni 3. ligu nećemo igrati” – rekao je direktor Vinogradara Luka Cupurić i dodao kako će seniori igrati neki niži stupanj natjecanja i da će u narednom periodu više orijentacije biti na domaće igrače i na mlađe kategorije u klubu„.
To je bilo lani. A nedavno, prije tri mjeseca? Skupštine dva najveća jaskanska nogometna kluba odlučile su da se NK Jaska Jastrebarsko i NK Vinogradar Mladina spoje u jedan nogometni klub koji će nositi ime NK Jaska Vinogradar Jastrebarsko. NK Jaska Vinogradar nastavlja tradiciju „stare dame“ NK Jaska obogaćenu uspjesima NK Vinogradar. Sjedište kluba je na Centrali, prve boje kluba su plavo-bijela, a rezervna zelena. Klub dobiva na korištenje tri sportska kompleksa; stadion Marijan Bradvić Mara, stadion u bivšoj vojarni te stadion u Mladini.

Očito je to bio uvjet opstanka nogometa pod Žumberkom, nakon što je ostao bez Rubinića.
Mi koji smo svjedočili svim tim scenama u Mladini sjećamo se i tamburaša kako sviraju i za vrijeme i nakon utakmice, Rubinićevih pikliča i prema sucima i prema svojim igračima, tog veselja na padinama obližnjih vinograda. Bilo je to nešto nezaboravno.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI