Četvrtak, 29. srpanj. Tokyo, Olimpijske igre. Hrvatski dan. Ponos, sreća i puno srce. Naši su nas sportaši razdragali, tmurnima su razvedrili horizont, veselima su dali povod za ples.
Lista uspjeha je poduža, a poanta je tako slatka, a o njoj ćemo nešto kasnije. Ako se mora nekoga hvaliti to nam neće biti teško. Riječ je o Hrvatskom olimpijskom odboru. Ipak, o njima nešto kasnije, pogledajmo kakav je ovo fantastičan dan bio.
Najprije su, u ranim jutarnjim satima spomenutog, sada već povijesnog, datuma braća Valent i Martin Sinković trijumfom u dvojcu osvojili svoje drugo, a 13. zlatno odličje na ljetnim igrama za Hrvatsku od samostalnosti.
Braća Sinković su do svog drugog olimpijskog zlata stigli na dominantan način vodeći praktički od prvog do posljednjeg metra finala. Ciljem su prošli sa 1.29 sekundi prednosti u odnosu na srebrne Rumunje Mariusa Cozmiuca i Cipriana Tudose, odnosno 4.59 sekundi u odnosu na brončane Dance Frederica Vystavela i Joachima Suttona. Ovo je drugo zlato za Hrvatsku u Tokyu, tri dana nakon što je tekvandoašica Matea Jelić bila najbolja u kategoriji do 67 kilograma.
Samo nešto malo kasnije, srebrni u samcu iz Rio de Janeira 2016. godine, hrvatski veslač Damir Martin plasirao se u finale Olimpijskih igara. Martin je u svojoj polufinalnoj skupini zauzeo drugo mjesto iza odličnog Norvežanina Kjetila Borcha, a ispred Litvanca Mindaugasa Grškonisa.
Pa je onda uslijedila teniska rapsodija. Ajmo redom…
Hrvatski teniski par Marin Čilić i Ivan Dodig uvjerljivom partijom plasirao se u finale teniskog turnira na Olimpijskim igrama u Tokiju nakon što su u četvrtak u polufinalu svladali novozelandski par Michael Venus-Marcus Daniell sa 6-2, 6-2 poslije sat i 15 minuta igre.
S nestrpljenjem smo čekali drugi polufinalni dvoboj. Nakon što se hrvatski teniski par Marin Čilić i Ivan Dodig uvjerljivom partijom plasirao u finale teniskog turnira na Olimpijskim igrama u Tokiju, to su par sati kasnije učinili i Nikola Mektić i Mate Pavić, koji su u polufinalu svladali Amerikance Austina Krajiceka i Tennysa Sandgrena sa 6-4, 6-4.
Tako će nakon 113 godina ponovno u muškom olimpijskom finalu igrati parovi iz iste zemlje.
Još smo bili malo ljuti na vaterpoliste koji su nas neki dan razočarali porazom protiv Australije. No, sada su nas i oni razveselili, i dalje su u igri za prolaz skupine, dakle i za borbu za medalje. U susretu 3. kola B skupine olimpijskog vaterpolskog turnira, reprezentacija Hrvatske je pobijedila Crnu Goru sa 13-8 (1-1, 6-4, 4-3, 2-0) osvojivši važne bodove u borbi za plasman u četvrtfinale.
Hrvatska je otvorila turnir uvjerljivom pobjedom protiv Kazahstana (23-7), no u drugom kolu je doživjela neugodan 8-11 poraz od Australije. Stoga je bilo sasvim jasno kako bi novi kiks ugrozio plasman u četvrtfinale.
Dakle, u ovaj četvrtak osvojili smo sigurne dvije zlatne medalje i jednu srebrnu. Pa to je fenomenalno.
Poanta je jasna!
Nisu naš sport samo afere, sudački lopovluci, prevari, suđenje Zdravku Mamiću i ostalim nogometnim i inim sportskim djelatnicima.
Velika većina našeg sporta je nevino čista, s volonterima koji su nesebično na usluzi onima koji jure rekorde i olimpijske medalje. I sve njih netko opslužuje. I to izvanredno.
I priznajte, rijetko kada čujete vijesti iz tog miljea. U toj se kući samozatajno radi, planira, dogovara, tetoši sportaše koji nisu na naslovnicama medija, ali koji svakodnevno sipaju litre znoja iz svog tijela. Četiri godine svakodnevne vježbe za jedan dan na Olimpijskim igrama.
Morate znati da Hrvatski olimpijski odbor tim našim sportašima, napose onima koji nisu pravi profesionalci, poput tenisača Marina Čilića, osigurava i stipendije i hranarine i sve potrebno kako bi što spremnije dočekali Olimpijske igre. I sve se to događa u tišini, samozatajnosti, predanosti te malene kuće, tog malog društva koji radi u Hrvatskom olimpijskom odboru.
Iako su nas prije Igara razočarali momčadski sportovi, jer nam se košarkaši i rukometaši nisu plasirali u Tokyo, pojedinačni dosezi čine nas jednom od najuspješnijih zemalja na Igrama. S obzirom na broj stanovnika, dakako. Prije smo se dičili uspjesima u kolektivnim sportovima, sada smo sjajni individualci.
I tu sigurno nije kraj.
Do sada su najuspješnije bile OI u Rio de Janeiru na kojima su hrvatski sportaši osvojili pet zlatnih medalja, dok su OI u Barceloni (1992) i Pekingu (2008) jedine prošle bez zlata. Sada već imamo tri zlata…