OVAKVO PONIŽENJE JOŠ NISMO DOŽIVJELI! Tako biti uništen od ‘autsajdera’ neviđena je blamaža

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Budimo iskreni sami prema sebi, ovakav debakl naše rukometne reprezentacije još nikad nismo doživjeli. Protiv suparnika čiji je rejting u europskom i svjetskom rukometu neznatan i skroman. U nastavku Eura biti tako uništen i poražen od reprezentacije koja ne figurira uopće kao potencijalni osvajač medalje nije ništa drugo do – neviđena blamaža.

Znamo da smo oštri, zacijelo i preoštri, jer opravdanja uvijek ima, u konkretnom slučaju i ozbiljnih, od zaraze koja se širila kroz našu momčad do neodrađenih istinskih priprema. Opet, gledajući pojedinačnu kvalitetu igrača s kojima smo došli u Budimpeštu ovako nešto nismo mogli odsanjati niti u najgoroj noćnoj mori.

A utakmica je po hrvatske navijače baš bila noćna mora. A oni koji su zaista pasionirani hrvatski rukometni navijači jednog će čovjeka zapamtiti kao dijete krampusa iz ranog djetinjstva.

 

Riječ je o vrataru crnogorske momčadi, Nebojši Simiću. Što je taj čovjek sve obranio, to dugo nismo vidjeli u jednoj rukometnoj utakmici. Pa da su naši igrači i sve redom loše tukli, tolike obrane skupiti, pa to je fantastično.



Utakmica je bila donekle ravnopravna tek prvih petnaestak-dvadesetak minuta. Sve dok se nije razbranio Simić i hrvatski brod se prvo počeo opasno naginjati, da bi potonuo i svom silinom se zabio u dno i razbio.

 

I amo smo ostali šokirani lakoćom pada hrvatske postave, nemoći naših igrača, ali i i izgubljenosti našeg izbornika Hrvoja Horvata- Jer, niti jedan njegov taktički potez u dvoboju protiv Crne Gore nije urodio plodom. Sve njegove rotacije bile su autodestruktivne.

Razmislimo o još nečemu. Crnogorci su se sami hvastali prije utakmice s Hrvatskom da su favoriti u toj utakmici. Smijali smo im se. Kada su govorili „kako im je samo nebo granica” valjali smo se po podu.

Cijelu utakmicu gubiti s nekoliko golova razlike, djelovati pogubljeno i trampavo, i to protiv suparnika koji je na rukometnoj mapi Starog kontinenta neprimjetan. Pritom ga i ne shvatiti ozbiljno. To je zaista razočaravajuće. Ta, doživjeli smo kaznu koja nam je trebala.

Priznajmo konačno još nešto. Hrvatska nema vratare. Jer, vratar je gotovo pola momčadi koja ima ambicije za visok plasman. Mi smo tu hendikepirani. Svi vratare koje smo izmijenili bili su ispodprosječni. Niti jednom nam nisu donijeli ni najmanju prevagu. Evo, sad smo vidjeli što je vratar za jednu rukometnu postavu.

Hrvatska je potučena i posramljena, to je zaključak koji boli. I boljeti će dugo. Očito jest da se Hrvatska već dugo udaljila  od europskog i svjetskog vrha kojem smo pripadali desetljećima. Odmah se sjetimo košarke i zlo nam je!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI