Ne da ne smijemo biti suviše samokritični, nego svi koji prate Prvu hrvatsku nogometnu ligu mogu biti ponosni. Dvoboj Osijeka i Dinama u praznom Gradskom vrtu bio je ravan, po kvaliteti nogometa, uzbuđenjima, htijenju i zanosu, najboljim utakmicama bilo koje europske lige. U krajnjem slučaju, ako ocjenjujemo kvalitetu utakmicu pobjednik nije ni bitan. Makar, ulog u ovoj utakmici bio je golem, Dinamo je poveo pogotkom Lovre Majera u ranom stadiju utakmice, već u 5. minuti, čvrsto zagrabio prema naslovu prvaka. No, da tako ne bude pobrinuo se
Erceg sredinom nastavka…
Konačnih 1-1 pravičan je epilog ove fine utakmice.
Da, ulog ove utakmice bio je praktički naslov hrvatskog prvaka. U takvim utakmicama obično strategija zamijeni nogometnu ljepotu, ali to ovoga puta nij ebio slučaj. Bila je to gledljiva, silno zanimljiva i dobra utakmica u kojoj je i Osijek mogao proći bolje, kao što je Dinamo i ranije mogao odlučiti pobjednika. Jest, frcalo je na sve strane, na terenu, po i oko gola, bila je to sjajna nogometna predstava na koju možemo biti ponosni.
Taj rani gol posve je otvorio utakmicu, odjednom su odbačene sve kalkulacije, Osijek je jurnuo svom snagom, jest i prijetio je i trudio se. Dinamo je, pak, stalno bio opasan iz protuudara i tako je ova nogometna utakmica poprimila razmjere košarkaškog derbija. Čas su napadali jedni, čas drugi.
Za Dinamo je, kod 1-0 vodstva, u jednom trenutku bio dosuđen i jedanaesterac, nakon rušenja Majera, ali je pregledom VAR snimke isti poništen. Škorić je startao najprije na loptu. Uzbuđenja je zaista bilo napretek.
U nastavku je Osijek još bio silovitiji. Bjelica je u igru uveo Ercega koji je u 64. minuti zabio za izjednačenje, zaplet je bio na vidiku. A dojam odlične utakmice bio je definitivan.
Pritiskao je Osijek, prijetio Dinamo, minute su se gledale bez daha. U hrvatskom prvenstvu može se gledati zaista odlilčan nogmoet. Ova utakmica je to potvrdila. Dinamo je sad bliži naslovu, ali ništa još nije gotovo. Jedan kiks mijenja sve.