Hajdukovi navijači će biti nezadovoljni, Lokomotivini bi bili sretni, a neutralni promatrač će zaključiti kako je bila riječ o izvrsnoj utakmici.
Da. Lokomotiva i Hajduk odigrali su lijepu utakmicu, bez pobjednika, 2-2. Bila je to utakmica za koju je teško tko je bilo bliži pobjedi.
Jer, vodio je i Hajduk, vodila je i Lokomotiva, a potom su obje momčadi imale prigodu da zakucaju pobjedu. Kod Hajduka se istakao Slovenac, dvostruki strijelac Mlakar.
Nakon njegovo vodećeg pogotka Hajduk je imao još šansi da poveća vodstvo i usmjeri utakmicu. No, kako gola nije bilo stigla je brutalna, čak i dvostruka kazna.
Najprije je za Lokomotivu izjednačio Soldo, glavom nakon prekida a reprezentativni vratar Kalinić bio je nemoćan.
Onda je početkom nastavka hajdukov Elez napravio početničku grešku, a strijelac je bio Dabeo.
Ipak, Hajduk nije kao u ranijim navratima potonuo, vrati se i to opet golom Mlakara. Nakon zanimljive akcije Livaje i Biuka.
Potom je Hajduk bio nešto bolji, ali je i Lokomotiva igrala otvoreno. Pa je utakmica izgledala fantastično, obje su momčadi trčale pošto-potom za pobjedom. Čestitke trenerima na ovakvom pristupu.
I šlag na torti u samoj završnici. Na kraju je, u zadnjim sekundama, Ljubičić za Hajduk promašio ono što je teže promašiti nego pogoditi. Doslovce su se svi igrači, navijači i ljudi na klupi Hajduka primili za glavu i opsovali…
Zaključujemo! Da je barem više ovakvih utakmica u Prvoj HNL.