Potvrdili smo zloslutnu tezu! Zanima vas zašto Vatreni prečesto igraju ovako loše? Evo odgovora

screenshot

Nije dobro! Ne samo da nije dobro, nego je i jako loše. Tako se može ocijeniti nastup hrvatske nogometne reprezentacije na prijateljskoj utakmici u američkom Miamiju gdje joj je mjeru, posve zasluženo, uzela reprezentacija Perua s čistom kao suza 2-0 pobjedom.

Teško je bilo promatrati mučenje hrvatskih nogometaša u prvome dijelu. Toliko statike, nepovezanosti i bezidejnosti zaokružilo je dojam bezglavosti.

U prvih 45 minuta naša nogometna vrsta nije odigrala suvislu akciju, nažalost. Možda nije ni Peru, opet naš je suparnik bio stabilniji i čvršći na lopti, nije griješio u obrani, a hrvatsku grešku, zapravo poklon bon Ćorluke i Vide iskoristio je na pravi način.

Čudesna je takva transformacija hrvatske momčadi koja se događa očito prečesto. Upravo zbog takvog pristupa i stradavaju brojni izbornici na njihovoj klupi, zar su svi radili tako loše? I Niko Kovač i Štimac i Ante Ćaćić.

Pa, sa svom trojicom izbornika znali su B ”vatreni” odigrati blistave partije, odmah potom i razočaravajuće, kao da su prvi puta izašli na teren. Baš kao i sada u Miamiju.

U takvoj igri, a zbog takvog pristupa, odražava se i duboko nepoštivanje i prema treneru koji ih vodi, da ne kažemo i navijačima koji ih bodre. Nismo vidjeli niti jedan sprint, pas, prodor, a o igri bez lopte bolje je i ne govoriti.

Kad mislite da ne može gore bude nikad gore. Tako je izgledao početak drugog poluvremena kada je Hrvatska po drugi put kapitulirala. A mogla je još koji put. Peru je bio dominantan, poput trkaćeg automobila koji juri pokraj bicikla.

U zadnjih dvadesetak minuta, kad se Peru već povukao i ostao s igračem manje Hrvatska je počela dominirati, neki naboj je u našu igru donio pridošli Kramarić. Koji je i bio u tri prigode. No, i dalje je to izgledalo sporo, a što je najgore i prekasno.

Ruku na srce, otrežnjavajuća i razočaravajuća partija Hrvatske.

Možda zaboravljamo kako je ova skupina nogometaša nerijetko zbog nenaglašenog i lako ćemo, ili bolje rečeno, ležernog pristupa znala od gotovine napraviti zajam s golemim kamatama tako je red i prisjetiti se događaja koji su doveli da danas uopće imamo Dalića za izbornika.

Prije toga su zbog takvog pristupa već stradali Niko Kovač, Igor Štimac i Ante Čaćić. Kod naših igrača neprijeporno nešto ne štima u poimanju ozbiljnosti, oni duboko u podsvijesti znaju da su oni nezamjenjivi, a da se treneri mogu mijenjati kao na filmskoj traci jer boljih od njih nema.

I zato su ovakvi epilozi prečesti! Kao da su postali neko pravilo ili zloslutna teza, koju su hrvatski reprezentativci upravo potvrdili!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI