Analizirajući Slovačku shvatio sam da protiv Hrvatske nemaju nikakve šanse. Krenuli smo silno, kanonadom koja se nije zaustavljala. Slovaci su bezuspješno pokušavali složiti svoju igru ali im nismo dozvoljavali da izađu van. Lopta je cirkulirala, Hrvatska je igrala super moderan nogomet. Hamšik je lopte bacao u bunar, a Vatreni su energetski izgledali izuzetno moćno! Školovali smo Slovake. Poigrali se njima u utakmici u kojoj je teško odrediti tko je najbolji od najboljih, jer svi su doprinijeli zajedničkom cilju. Pođimo redom.
Livaković – golman je pola momčadi, kaže izreka, a Livaković definitivno ulijeva povjerenje. Vlada prostorom, prati igru, brzina reakcije kod 2-0 vrhunska. Bit će sve bolji!
Domagoj Vida – redefinirao nemoguće, no njegovo ni nije da zabija golove. Dovoljan je bio onaj u četvrtfinalu Mundiala. U obrani besprijekoran. Institucija.
Dejan Lovren – bez kiksa. Željan dokazivanja. S Vidom uigran tandem ispred Livakovića. Baš ono što će nam trebati protiv najjačih momčadi svijeta. Besprijekoran.
Borna Barišić – imponirao mirnoćom. Podsjetio na Ćorluku. Nadamo se da će njegovim stopama. S Bartolecom uspio začepiti dva bitna pravca prema golu.
Karlo Bartolec – odlično se uklopio. Ako se igra protiv Slovačke pokaže kao pravilo a ne iznimka, Hrvatska ima zagarantirano rješenje na desnom boku. Pravovremen u obrambenim zadacima. Sudjelovao u igri prema naprijed bez kompleksa.
Marcelo Brozović – Znamo da ima top. Šteta za Broza da lopta nije išla niže ispod prečke. Kod 0-0 odlično reagirao u super osjetljivoj zoni kada je pola momčadi već ispalo iz igre. Visokih 96% točnih dodavanja od kojih su dva pretvorena u pogodak. Što više poželjeti?
Luka Modrić –odigrao kapetanski. U prvom poluvremenu neutralizirao Hamšika. Dirigirao susretom do 2-0, tada je prikočio i drugima dozvolio da dođu do izražaja. Emeritus.
Ante Rebić – vidno gladan. Energijom podsjeća na Mandžukića. Rebić je tip igrača koji daje svoj maksimum od početka do kraja. Aktivan u zadnjoj trećini, osvajao lopte , presijecao linije, dobivao duele. Gubio je lopte u posjedu no dio njih je odmah i vratio.
Nikola Vlašić –zrela utakmica Splićanina. Dalić s njim nije „pogodio”, nego ga je ciljano ubacio da pomogne iz igre isključiti Lobotku. Da je na tome stao bilo bi sjajno. No nakon dvije prečke i nerealiziranih prilika Brozovića, Perišića i Petkovića, uzima stvar u svoje noge i zabija prvijenac za Hrvatsku.
Ivan Perišić – hrvatski Robben. Taj čovjek naprosto voli zabijati golove. Slomio je duh Slovaka pogotkom na samom početku drugog poluvremena. Lijepo ga je imati u momčadi. Plemenit igrač.
Bruno Petković – Inspiriran! I dok daje izjave vidi se da je cooler. Dribla kao na malom nogometu. Bila bi kozmička nepravda da nije zabio pogodak kojim je podsjetio na Kramarićev Englezima. Dva puta se prošetao između Slovačkih uzdanica, Vavra i skupog Škriniara kao da ne vrijede ništa. Kakav igrač. Vic maher.
Josip Brekalo – nastavio gdje je Rebić stao. U 20 minuta provedenih na terenu radio je dar mar na terenu. Asistencijom sudjelovao u pobjedi. Inteligentan i protočan.
Pašalić i Badelj – su dobili priliku pred kraj susreta umjesto Petkovića i Vlašića. Pašalić je loše reagirao u situaciji pred golom. Djelovao je kao da se nije nadao da će tako brzo doći u priliku za pogodak. I 3-0 lijepo izgleda. Lovren će popraviti stvar.
Zlatko Dalić – iza blagog lica krije se karakter. Hrvatska je pokazala da je na razini više od svih reprezentacija u skupini, na razini na koju Slovaci ne mogu. Dalić ne samo da je uspio „galvanizirati” igrače , nego je ispravno detektirao jake i slabe strane Slovaka. Hrvatska je pod njegovim vodstvom postala hrabra, napadački orijentirana momčad koja vjeruje u sebe i ne boji se preuzeti kontrolu. Stvorio je kompletnu, homogenu momčad koja funkcionira kao organizam. Više od rezultata veseli igra iza koje se vidi plan, igra koju je užitak gledati. Bez Dalića ova reprezentacija ne bi bila to što jest – goropadna, razigrana, dinamična, dominantna, ponizna..
Igrač susreta – Hrvatska. Četiri gola četiri različita igrača. Moć hrvatske reprezentacije je u tome što gol može postići bilo tko. Hrvatska je prepuna zvijezda individualnih kvaliteta ali i pored toga svi su podređeni kolektivu što se očituje u raznolikosti napadačkih opcija. Igra prema naprijed je osigurana čvrstom obranom u kojoj sudjeluje i po 10 igrača. Hrvatska je igrala tica tacu njemačkim mentalitetom. Kod vodstva se ne staje nego se teži postizanju pogotka. Poslije drugog pogotka treći je bio izvjestan. Kombinatorika se koristi ne zbog ljepote već zbog koristi. Ovakva Hrvatska može igrati sa svakim.
Protiv Azerbajđana? – Imali su prvi bod u utakmici protiv Velšana, ali im je Bale uskratio veselje pred sam kraj susreta. Protiv Hrvatske će vjerojatno biti indisponirani, no na tu kartu ne treba igrati. Uz ovakav špil nemamo ni zašto.
Hrvatska bi pobjedom protiv Azerbejđana otišla na obećavajućih 12 bodova, i ako se Slovaci uspiju reorganizirati, Hrvatska bi posljednja dva susreta protiv Slovačke kod kuće i Walesa u gostima, mogla dočekati kao vodeća u skupini. Slovaci trenutno imaju 3 boda manje od Mađarske koju su već pobijedili, i u slučaju da ponove uspjeh izjednačili bi se po broju bodova ali bi zbog međusobnih susreta zasjeli na drugu poziciju u skupini.