Našim susjedima suočavanje s prošlošću nikako ne ide, pa iz godine u godinu ponavljaju stare teze o zločinima, “ničim izazvanom odmazdom Hrvata”…
Kao da je normalno u svim državama svijeta okupirati jednu trećinu teritorija, pa su se onda još godinama i desetljećima nakon veličanstvene pobjede i operacije iščuđavali kako su se to samo Hrvati usudili napraviti krajiškim Srbima, iako su i prije samo operacije odbili nevjerojatnu ponudu – državu u državi i vlastitu valutu.
I onda je uslijedio bijeg domicilnog stanovništva, a među njima bilo je i dosta danas popularnih sportaša iz susjedstva, a priču donosi tamošnji Mondo.
“Znam iz priča roditelja, bake i djeda da smo putovali devet dana traktorom. Tad smo imali samo vodu i mlijeko. Otac poslije Oluje više nikad nije otišao u Dalmaciju”, ispričao je Miloš Degenek, nogometaš rođen u Kninu 1994. godine.
“Mene su dvojica djeda odveli u Orlić kad sam imao 10 godina. Kad sam otvorio vrata rodne kuće, počeo sam plakati, iako sam bio beba kad su me odandje odnijeli.”
Jedan od sportaša koji je pobjegao je i Aleks Marić, koji je također igrao za Australiju.
“Jako me ljuti što neki misle da je to bila šetnja Srba kroz šumu. Kao da se ništa nije dogodilo”, rekao je.
Ognjen Dobrić rođen je u Kninu 1994. godine.
“Imao sam 10 mjeseci. Ne sjećam se ničega. Moji su živjeli u Šibeniku”.
Svoju priču ima i Predrag Šuput, koji je igrao i za Cedevitu dok je bila zagrebački klub.
“Imao sam 18 godina tad. Hvala Bogu, izvukli smo žive glave, iako mi je majka ostala zaglavljena u selu. Nisu naišli oni najgori Hrvati. Da mi je netko rekao tad da ću igrati za zagrebački klub, rekao bih da nema šanse. Ali prošlo je jako puno od rata, idemo dalje”.