Ivan Rakitić ne silazi s naslovnica španjolskih medija.
Veliki intervju s hrvatskim veznjakom napravila je Marca i Ivan je poslao poruku koja je dirnule mnoge.
“Moja situacija u Barceloni nije se promijenila. Nalazim se na vrhuncu karijere i u najboljim godinama (32), potpuno motiviran i uvjeren da mogu i hoću sve. Situacija na tržištu se jako promijenila, ali ja ne žalim zbog dosadašnjih odluka jer sam dosegnuo razinu zrelosti da mogu anticipirati razne situacije. Trudit ću se napraviti najbolje, kako za momčad tako i za sebe. Želim uživati u nogometu i početi igrati što prije. Kada se završi prekinuta sezona, analizirat ću što dalje.”
Progovorio je o životu u izolaciji.
“Kao i svima, nedostaju mi male radosti i rituali koji čine život; vožnja kćeri u školu, doručak u gradu, fizička aktivnost, mir… U ovoj situaciji naučio sam puno toga, ali najvažnije je da sada daleko više cijenim naizgled sitne stvari i trenutke koje inače uzimamo zdravo za gotovo te naravno, obitelj i najbliže prijatelje. Meni je u tom pogledu izolacija posebno teško pala, jer obitelj i bliski prijatelji razasuti su mi po Švicarskoj, Hrvatskoj i Španjolskoj. Hvala Bogu, svi su dobro.”
Siguran je da nogometaši mogu pomoći.
“Uvjeren sam da ćemo ujedinjeni pobijediti u teškoj situaciji u kojoj se nalazimo. Tome želim doprinijeti tako da igram nogomet. Vrijeme je da mi nogometaši vratimo društvu dio onoga što nam daje, a to najbolje možemo napraviti s loptom na terenu. Znam da su stotine tisuća ljudi u Španjolskoj teško pogođeni ovom situacijom. Oni, kao i oni koji se najviše bore s koronom i koji nama ostalima olakšavaju, su naši heroji. Želim svima njima poslati podršku, zagrljaj i iskazati vječnu zahvalnost. Nikada im nećemo to zaboraviti.”
Koliko je nogomet važan u ovim vremenima?
“Otkako je počela kriza jako puno se piše i govori o ekonomskom značaju nogometa, koliko igranje ili neigranje donosi ili odnosi milijardi, ali nitko ne govori o ljudima kojima su nogomet i njihovi klubovi važan dio života i kojima je to odjednom istrgnuto. Zato mislim da je ovo vrijeme da poseban doprinos damo mi, nogometaši. Moramo narod opsjednut virusom i bolesti opet zabaviti, dati mu radost i neku drugu temu ili misao. Da umjesto o koroni, sa susjedom koji navija za suparnika priča o derbiju. Jako je važno da imamo što više razloga da se zagrlimo kad god možemo. Nogomet i svi drugi sportovi trebaju služiti kao ono što nas veže u ovim teškim vremenima.”
Kako u tako teškoj situaciji nastaviti s nogometom? Želite li vi igrati?
“Želim. Jasno je da bi bilo idealno vratiti se kada zdravstveni uvjeti budu idealni, ali oni nikada neće biti takvi. I moramo znati da cijelo ovo vrijeme svi koji rade strašno riskiraju. Radnici u dućanima također se prije smjene presvlače u svlačionicama i imaju još veću šansu zaraziti se koronom od nas. Oni preuzimaju taj rizik i ja to također želim napraviti. Mi nogometaši moramo vratiti dug društvu, biti primjer ostalima i podrška onima koji cijelo ovo vrijeme rade. Želim biti dio toga.”
Vi, dakle, želite preuzeti rizik zaraze koronom igranjem nogometa?
“Bez ikakve dvojbe, da. To govorim svjestan da je rizik zaraze jako mali, ali i iz solidarnosti s onima koji za nas “igraju od prve minute” otkako je počela korona i još nisu stali.”
Kao da osjećate dug prema njima?
“Nama je društvo, a njega čine ljudi oko nas, dalo status debelo iznad prosjeka i vrijeme je da se odužimo. Posvećujem veliku pažnju navijačima i iznimno cijenim to što puno troše da bi nas gledali uživo ili na kabelskoj. Svaki put kada na aerodromu, stadionu ili na izlazu s treninga vidim dijete koje nosi moj dres, za koji znam koliko skupo košta, razmišljam kako su njegovi roditelji morali raditi da bi ga kupili. Takvim ljudima mi dugujemo povratak nogometa i igranje za njih. Nadam se da će ovo što se dogodilo učiniti da nogomet bude humaniji i da zna cijeniti one koji su bitni i ono što je bitno.”