Rijekina dominacija samo je potvrđena u finalu Kupa, bez obzira što je Rijeka samo koji dan ranije pregažena u nebitnoj utakmici zadnjeg kola prvenstva protiv Dinama. U finalu osim kvalitete igrača bitna je i psihologija momčadi, pa i ljudi koji vode te iste momčad. I tu se Kek pokazao sposobnijim i uspješnijim od bugarskog trenera na klupi Dinama, Peteva.
Jedna pjesma kaže – Rijeka snova. Upravo se tim stihom može nazvati sezona nogometne momčadi s Kvarnera u kojoj je osvojeno sve što se moglo osvojiti, domaće prvenstvo i kup! Međutim, što je najvažnije u ovom podatku jest činjenica da su Rijeka i njen trener Matijaž Kek pobrali simpatije ne samo svojih navijača, već i šire nogometne publike.
Koja je uživala u nastupima momčadi koju je doslovce sklepao Slovenac Kek. Makar su mu prodali najbolje igrače pomnim odabirom novih igrača i strateškim promišljanjima kojima je dokazao da je vrhunski stručnjak – Rijeka je postala dominantna u hrvatskom nogometu.
Ta je dominacija samo potvrđena u finalu Kupa, bez obzira što je Rijeka samo koji dan ranije pregažena u nebitnoj utakmici zadnjeg kola prvenstva protiv Dinama. U finalu osim kvalitete igrača bitna je i psihologija momčadi, pa i ljudi koji vode te iste momčad. I tu se Kek pokazao sposobnijim i uspješnijim od bugarskog trenera na klupi Dinama, Peteva.
Bila je to posve druga utakmica u kojoj je Rijeka od prve sekunde nasrtala, željna pobjede kao gladna životinja hrane. Dinamo je izgledao konfuzno i otpor koji je pružio ne može zadovoljiti niti do bola naklonjene navijače. Jest, Dinamo je tužno izgledao u subotu navečer u Varaždinu, s preplaćenim strancima poput Machada i Sammira u nekim trenucima djelovao je olinjalo i karikaturalno.
Ljudi koji su plaćeni poput bankarskih menedžera u nogometu ne znaju izračunati niti – dva plus dva!
S druge strane Rijeka u sastavu ima momaka koji igraju za deset puta manji novac, ali uspješno rješavaju i nogomete zadatke iz atomske fizike. Lete terenom, driblaju, dodavaju, pokrivaju, bodre se međusobno. Jednom rečenicom: Lijepo ih je gledati.
I zbog takvo dobre Rijeke lijepo je bilo gledati ovaj finale Kupa. Koji ipak nije mogao proći bez mrlja. Dvije mrlje su posebno masne.
Napose, suđenje Vučemilovića-Šimunovića koji je tako sudio da svi mislimo kako je nakon utakmice on bio najnesretniji čovjek u varaždinskoj županiji. Jer je njegova momčad izgubila. To što nije dosudio crveni karton za Hodžića nakon namjernog lakta u glavu suparnika, a nije izvadio ni žuti, toliko je bilo nepodnošljivo doživjeti da su otvorenih usta ostali i Dinamovi simpatizeri.
Doda li se još u priču o mrljama nedolazak na finale predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) Davora Šukera, a nije se pojavio ni koji dan ranije na Rijekinoj promociji naslova prvaka što drugo nego zaključiti – I predsjednik kućnog savjeta se smijenjuje kada dvaput ne dođe na sastanak!