RUKOMETNI KOMENTAR: Hrvatska je pobijedila, a mi izgubili živce. Volimo biti kolateralna žrtva

Photo: Srecko Niketic/PIXSELL

Sport je život. Sport baš kao i život naš svakidašnji, piše čudne priče. Nekad si u igri živaca pobjednik, nekad izgubiš sve, a Hrvatska je u dvoboju, silno bitnom, protiv Portugala u kvalifikacijama za Olimpijske igre, dobila baš sve.

Unatoč, ruku na srce, mizernoj partiji, Hrvatska je pobijedila neugodni i prgavi Portugal s 25-24, a povela je nakon minusa od čak šest pogodaka početkom nastavka tek u 59. minuti. Da bi se očajnički branila zadnjih sekundi, i obranila…
Ova pobjeda zacijelo će biti presudna u borbi za drugo mjesto naše kvalifikacijske skupine, barem se tako nadamo. Sutra valja dobiti Tunis, a čisto sumnjamo da će Francuzi kleknuti protiv Portugalaca.

No, kako je izgledala naša nacionalna rukometna vrsta protiv Portugala to nam daje pravo i na veliki oprez prije utakmice protiv Tunisa. Uistinu, Hrvatska nije izgledala fino, kao u onih prvih 45 minuta protiv Francuza. Jer, gubiti protiv Portugalaca u jednom trenutku s čak šest pogodaka minusa izgleda veoma razočaravajuće. Portugal ipak ne pripada posve svjetskom vrhu, pa je tako taj njihov doseg izvanredno upozorenje da je i naša reprezentacija još uvijek ispod samog svjetskog vrha.


Ista situacija kao na Svjetskom prvenstvu

Što smo i na nedavnoj svjetskoj smotri u Egiptu, istina s drugim izbornikom, na mučan način i spoznali. I protiv Portugala, kao i protiv Francuza, isto kao i na tom SP-u u Egiptu, naša momčad zapada u dugotrajna čudna stanja, treneri ih vole nazivati “crnim rupama”. To su razdoblja potpunog potonuća, momčad izgleda raspadnuto, trgne se tek kada sve ode niz vodu.



Sada su se naši rukometaši spasili utapanja, ali pitanje je kamo će dalje, i kako, naš rukometni brod. Jer, ovakve oscilacije i turbulencije prije ili kasnije završe neugodno. Zato je i taj Tunis sada opasan suparnik.

Tim više, jer su naši reprezentativci zacijelo iscrpljeni iz ovog naganjanja s Portugalcima. Naša je reprezentacija prepuna silnih svjetskih klasa i očito negdje leži psihološki problem, kada smo već spomenuli te naše redovite “crne rupe”.

Zlatko Horvat te je “rupe” naslijedio od Line Červara. Sada je imao i sreće jer kad utakmicu dobijete tako da se branite tijelima u zadnjim sekundama ne možete reći da niste imali sreće. Opet, da je Hrvatska igrala protiv limene glazbe Portugala teško bi bilo nadoknaditi šest golova minuta u nekih 25 minuta.

U igri živaca pobijedila je Hrvatska, nije bitno što smo mi koji smo je gledali ostali bez živaca. Volimo biti kolateralna žrtva hrvatskih pobjeda.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI