Nekada prva zvijezda Dinama, zločesti dečko i dežurni krivac za sve. Nogometaš koji je malo “na svoju ruku” nastupio je čak i za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju za koju je postigao i pogodak u susretu protiv selekcije HNS-a.
Volio je i kasne noćne provode a danas se smirio, 33- godišnji Brazilac Jorge Sammir nastupa za zagrebačku Lokomotivu Jorge Sammir, a u intervjuu koji je dao za Večernji list progovara o starim danima, zamjerkama i konfliktima koje će kako kaže, u potpunosti otkriti u autobiografiji.
Zanimljiv razgovor s nekad velikom nadom prenosimo u cijelosti.
Sammir je u svakoj rečenici racionalan, odmjeren i odrješit, a u njemu nema ni zrna gorčine i osornoga, prijekornoga pogleda u retrovizor karijere. Pozitivac u svakom smislu.
Počeli smo intervju s pitanjem o dokumentarcu “Last Dance” o Michaelu Jordanu. Jeste li ga gledali?
“Da, svidio mi se. Neke stvari da, neke ne. Nije mi se svidjelo kako je Jordan tretirao suigrače na ljudskoj razini. Jurčić me najbolje shvaćao.
Je li ova sezona vaš “posljednji ples”? Nedavno ste navršili 33 godine i zimus najavili kraj karijere?
“Bio sam tako odlučio jer sam imao obiteljskih problema i nije mi se dalo više igrati, ali sam se predomislio. Igrat ću ovdje dokle me budu željeli. Tu sam upoznao puno dobrih ljudi, doista mi je dobro ovdje.
Kakav ugovor imate u Lokomotivi?
“Godinu plus godinu. Lokomotiva mi je već ponudila ugovor za sljedeću sezonu i prihvatio sam ga.”
U kakvoj ste formi, jeste li barem blizu onakvoj u kakvoj ste bili dok ste igrali u Dinamu?
“Fizički nisam najbolje pripremljen, a kako ću i biti kada nisam dugo trenirao. No, ni prije stanke nisam bio u najboljoj formi.”
A možete li se vratiti u nekadašnju formu, u kakvoj ste bili u Dinamu?
“Mogu i hoću, u sljedećoj sezoni bit ću najbolji igrač Hrvatske lige!”
Po talentu, takva mogućnost nikada nije bila upitna. Zastoj je uvijek nastajao zbog volje. Nešto u stilu ekscentričnoga Dennisa Rodmana, još jednoga junaka dokumentarca o Bullsima.
“On mi je najdraži! On radi ono što želi, tako i ja razmišljam. Jedan je život, i smatram da čovjek treba raditi što želi, a ne da bude na nešto prisiljen. Na kraju, bitno je ono što čovjek radi na terenu, po tome ga treba vrednovati. A što radi izvan terena, ne znam zašto to ljude uopće zanima. Ja sam bio najbolji igrač i kada sam izlazio, kada sam ponekad i popio…”
To znači da sada kada to ne radite možete biti još bolji nego tada?
“Moguće, a možda i ne. No, više to i ne radim, ne da mi se, sad sam i u nekim godinama, imam drukčije poglede na život.”
Jeste li u karijeri postigli sve što ste željeli?
“Mislim da jesam. Nogomet mi je oduvijek bio hobi, dobro sam od toga zaradio. I time sam zadovoljan.
Ali, jeste li dali sve od sebe, je li vaš talent bio potpuno iskorišten?
“Iskreno, mislim da nije. Da sam dao sve što sam mogao, ne bih danas igrao ovdje. Ali, kada sam bio najbolji, nisu me htjeli prodati. Svi su tada govorili da previše izlazim, da pijem, no Dinamu je bilo u interesu da se takva priča o meni potencira jer je imao ponude za mene, ali me nije htio prodati.”
Što vam je kao nogometašu dala Lokomotiva?
“Napokon sam upoznao neke dobre ljude. U Zagrebu sam, ne da mi se više putovati svijetom. Želim biti tu. Imam ovdje kuću i stan i ovdje ću ostati živjeti. Usto, igram u dobroj momčadi, imam dobrog trenera, odličnu atmosferu u klubu i momčadi. Vraćam se opet na Dinamo; to je potpuna suprotnost od Dinama. Kažu da se preporodite kada odete iz Dinama. Svi igrači poslije igraju bolje, tako kažu.”