Jedan od najvećih hrvatskih sportaša, košarkaš Krešimir Ćosić tvrdio je, i zapisao u svojoj autobiografiji, da samo sitne duše gledaju i razmišljaju o ždrijebu i kalkuliranju tko bi mogao biti sljedeći suparnik.
„Na ždrijeb ne možeš utjecati i sva očekivanja su bespotrebna i gubitak su energije. Ako si pravi sportaš onda ti niti ne treba zanimati protiv koga bi mogao igrati sljedeću utakmicu, jer i to je opet gubitak energije. A za pobjedu uvijek treba čuvati energiju„, riječi su velikana Krešimira Ćosića.
Jasno je na što aludiramo.
Hrvatska u težem dijelu
Hrvatska je upala u teži dio ždrijeba, u osmini finala je čekaju Španjolci, ako „vatreni„ prođu evo ih protiv svjetskih prvaka, Francuza. U tom dijelu ždrijeba su u potencijalnom polufinalu ili finalu Portugalci, Belgijanci, Talijani.
Da, teško je. Sigurni smo da bi Krešimir Ćosić u ovoj delikatnoj situciji rekao:
„Zašto razbijati glavu o tome. Uostalom, tko veli da će Francuzi proći Švicarce„?
Sukus razmišljanja posvećenog sportaša zaista se može usporediti sa stavovima pokojnog Krešimira Ćosića.
„Kad smo se osjećali jaki, a uvijek se moraš tako osjećati jer je to dokaz da si spreman – uopće nismo gledali protiv koga igramo„. I to su Ćosićeve riječi.
A Ćosić je u košarci osvojio sve ikada iskovane medalje u ovome sportu, europske, svjetske, olimpijske, bio uzor, sportski gorostas i kao igrač i kao trener.
Sad doživljvati Španjolsku kao nepremostivu prepreku i držati se teze da bi bilo čudo ako prođemo jednostavno je besmisleno i antisportski. Neka se Španjolci brinu što su im zapali Hrvati, morao bi biti slogan Dalićevih izabranika.
K tome, Španjolci su u sličnom psihičkom stanju kao i Hrvati. Debelo su, kao i mi, razočarali u prve dvije utakmice na svom terenu, remisima protiv Švedske i Poljske, pa se onda izvadili uvjerljivo protiv Slovaka, kao i mi protiv Škotske.
Španjolci imaju svojih briga
Što samo dokazuje da i Španjolci imaju svojih briga, problema i strahova. Pomlađena momčad očito je sklona oscilacijama, a i igra joj je slična hrvatskoj, s puno dodavanja, čekanja, traženja rupa kod suparnika. Biti će to sraz dvije momčadi koje „žive za posjed lopte„.
Velika stvar za Hrvatsku je što je kroz svoju 31-godišnju povijest znala namlatiti Španjolsku, ali i primati porcije. Pa je to postalo i jedno veliko rivalstvo, a čim upotrebljavate riječ – rivali – to samo znači da šansu imaju oba suparnika.
Jedna činjenica tu ipak preteže za Hrvatsku. A nitko o njoj ne razmišlja, piše.
Da, Španjolci su dosad uživali nepravedan komfor, sve svoje tri utakmice u skupini igrali su u svojoj zemlji, na domaćem terenu u Sevilli. Nisu se selili i putovali kao Hrvati, iz svoje zemlje negdje daleko, kao što je to Velika Britanija.
Naši su na taj „tramak„ navikli, Španjolci nisu. I taj detalj može imati svoju ulogu u toj utakmici osmine finala. Usto, Španjolci nisu domaćini u svježem Kopenhagenu, a po svemu sudeći biti će i popriličan broj hrvatskih navijača, za kojima toliko žude naši nogometaši i stručni stožer.
Hrvati, glavu gore
Dakle, glavu gore, ne igra Hrvatska protiv nesavladive momčadi, ne igra protiv svemirskog broda ili igra šah protiv najmodernijeg računala. Isto vrijedi i za Francuze ako naletimo na njih. Ili bolje rečeno, ako oni nalete na nas.
Tako je svejedno protiv koga igramo, nego kako igramo!