SINERGIJA BOKSA I SLOBODNE BORBE: Kako (be)žičani signali mijenjaju borilački sport

Screenshot

Sljedeći vikend na rasporedu je očekivani uzvrat između teškaškog WBC prvaka, Amerikanca Deontayja Wildera i njegovog izazivača i provokatora, Irca Tysona Furyja.

Iako se braći Kličko ne može negirati tehnička superiornost, kao ni ostavština koju su ostavili u polog boksu, teško je negirati da se njihovom odlaskom krvna slika boksa poprilično popravila.

Vraćanje boje u lice teškaška divizija osim zbilja širokom rosteru spektakularnih i raznovrsnih boksača ima zahvaliti menađerima i promocijama koje su shvatile da je vrag odnosio šali.

Kako se borba za gledanost s vodećom i satelitskim organizacijom slobodnih mješovitih borbi zaoštrila, tako je i dio gledateljstva željnog spektakla promijenila tabor. Sve većoj popularnosti MMA-a kumovao je i odličan marketinški potez kojim je predsjednik UFC-a Dana White goropadno spustio šapu na boksački dio kolača, gurnuvši Irca Conora McGregora u ring s ponajboljim boksačem svih vremena Floydom Mayweatherom.

S tim u vezi “Notorious” iako poražen u meču svih mečeva protiv uvjerljivog Dagestanca Khabiba Nurmagomedova, s punim pravom uživa epitet pionira, pošto je kao MMA borac prvi kročio u ring protiv boksača. Upravo je ekonomski aspekt nit kojom se uspješno koristi kontroverzni predsjednik UFC organizacije, spomenuti Dana White. Rastući bazen fanova smatra da vrijednost boraca prikazana ljestvicama kao što je ona za “pound for pound” ponekad i nema veze sa stvarnošću, međutim takav prikaz gotovo savršeno odgovara težnjama, odnosno prioritetima koje UFC organizacija projicira u budućnost, ne u sadašnjost, i da bi se stanje u umu puppet mastera promijenilo potrebno je imati vrhunske predispozicije, odličan marketing, i ponešto sreće.



Nakon McGregora nekolicina je boraca izrazilaželju da se okuša u meču protiv boksača ali i obratno, a ovaj fenomen je zahvatio i ženski dio svijeta, tako da smo nedavno svjedočili “mješovitim” pripremama zadnje protivnice naše Ivane Habazin, Amerikanke Claresse Shields.

Shields je izuzetno, da se nespretno izrazim, potentan borac/borkinja, a samiim time i izuzetno marketinški isplativa. Živimo u eri u kojoj se novac gotovo u potpunosti odvojio u vlastitu sferu stvarnosti iz koje diktira pojavnost, iz te perspektive na nižu, našu pojavnost, pa tako više gotovo ni nije potrebno da se meč održi, nego da se plasira vijest koja osim što je u funkciji opipavanja bila krajnjeg korisnika, za sobom povlači i zaradu temeljenu na virtualnoj platformi, koja signal na bakrenoj žici pretvara u brojke na tekućem računu.

Američki borac hrvatskih korijena Stipe Miočič nije iznimka koja potvrđuje pravilo. NJegove rezultate zapazio je Tyson Fury koji je zakotrljao informaciju kako bi se upravo protiv Stipe volio okušati – u boksačkom meču. Nije bez razloga Irac izabrao Miočića kao potencijalnog protivnika, pošto “naš” borac osim hrvačke ima i izuzetnu boksaču podlogu. Realnost je da se MMA borac malo čemu može nadati u ringu protiv profesionalnoga boksača, to je kao da malonogometaša stavite u vrhunski tim profesionalnih nogometaša u utakmici Lige prvaka. Od čitanja igre pa do kretanja, skoro sve je drugačije, osim što se igra loptom. Tako se i u borilačkome sportu koriste rukavice, no ni približno nije isto ako vas u glavu torpedira gotovo goloruk Wilder ili Fury, snagom udarca na kakvu kao UFC borac niste navikli, ili McGregor sa zadebljanjem od 8 unca, a navikli ste recimo da vas udara Emanuel Pacquiao.  Što meč odmiče, nesrazmjer postaje očitiji.

Istina je da će boksač u oktagonu ipak imate manje šansi od MMA borca u ringu. Dok u boksu postoji mogućnost “lucky puncha” ili uistinu evidentne šakačke nadarenosti pokojeg borca, UFC borci raspolažu širokim spektrom vještina na podu, kao i udarcima nogama i drugim specifičnim situacijima za koje se boksač teško ili nikako ne može pripremiti u malo vremena.

Odlazak Irca na megdan  Mayweatheru stoga je bio logičniji, ali istovremeno pokazatelj fleksibilnosti kojom MMA raspolaže u odnosu na boks.

Te komparativnu prednosti da se zbog predispozicija, odnosno ograničenosti boksa kao sporta borci lakše odlučuju na boksački meč nego obratno, prepoznali su i u boksačkim organizacijama, koje se sada ne libe bez oklijevanja gurnuti svoje najjače čim prije u ring. Iako i tu postoji “konzervativna” struja koja posluje na načelima uklesanima u kamen, prodor MMA filozofije kroz membranu boksačkog svijeta već je na sceni.

Sve se manje teži stvaranju “idealnog boksača” tj. proizvođenju idealnog skora na kojem bi se vremenom gradio lik i djelo nepobjedivog Ahileja, a onda i štancanju majica, figurica i različitih proizvoda s potpisom na kojima bi se dizao veliki novac.

Današnji boksač pomno se gradi kroz desetak ili više “pripremih” mečeva u kojima se borac kali,da bi ga se nagradilo super mečem koji može poslužiti kao lansirna rampa ili živo blato. Spartanskim riječnikom, “sa štitom il’ na štitu”.

Legendarni Vladimir Kličko s velikim će zanimanjem pratiti revanš Deontaya Wildera i Tysona Furyja, prenose svjetski mediji zainteresirani za borilačka zbivanja. U razgovoru za The National Ukrajinac je otkrio da priželjkuje pobjedu “Kralja Cigana”, Irca Tysona Furyja, koji će u subotu 22. veljače 2020. pokušati doći do najvrijednijeg boksačkog pojasa, onog WBC – ovog.

Nakon što su u prvom susretu odboksali spektakularan meč koji je završio bez pobjednika, Wilder i Fury će u noći sa subote na nedjelju u MGM Grand Garden Areni pokušati Svijet impresionirati boksačkim umijećem.

“Mislim, možda bolje rečeno, priželjkujem Furyjevu pobjedu. Vjerovali ili ne, on bi to mogao i napraviti. Možda ne, ali svejedno to želim vidjeti. A trebao je biti revanš između njega i mene… Najavljujem li ovime povratak? Ne. Slušajte me pozorno, ne najavljujem revanš”, izjavio je Kličko koji je 2015. izgubio upravo od Furya koji je prekinuo njegovu dominaciju.

“Mogao bi nastati dobar miks ako Fury pobijedi. Otvorila bi se brojna vrata. Ali, kao što sam već rekao, ili će Wilder pobijediti nokautom ili će Fury pobijediti na bodove”, prognozirao je za The National umirovljeni Kličko.

S druge strane Vladimir i Wilder nikada nisu boksali u službenom meču ali su u prošlosti znali skupa trenirati. Možda bi mlađi brat Kličko porazom Wildera od Furyja dobio imao i određenu satisfakciju koja je naravno subjektivna, ali ako izgubite od jednog borca želite vjerovati da je on doista bio bolji, i da ga kao takvog ne može pobijediti drugi boksač koji je također u istom kvalitativnom rangu, ali zbog manjka volje ili drugih okolnosti, s njime niste boksali.

Današnji boks pritisnut stvaranjem novog sporta, novog brenda, pokušava svojim poklonicima sve manje toga prepustiti mašti, a donijeti na ekrane. Konačno, jer bilo je i vrijeme.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI