Ljudi nemaju za koga navijati, nestale su iz ponude mnoge besplatne beneficije, poput obroka, a nemali je broj onih koji jednostavno na radni dan – rade
Nije trebalo biti pronicljiv pa prognozirati kako će ovogodišnja Snježna kraljica biti slabo posjećena. Prvu utrku najboljih svjetskih slalomašica po prekrasnom vremenu gledala je možda tek koja stotina gledatelja.
I ne treba ta spoznaja biti tako strašna, ta i u mnogim drugim selima u kojima se održava Svjetski kup bude tako malo gledatelja… Prije valja reći, nama je ova utrka još u memoriji kao počast Ivici i Janici pred tisućama, čak i desecima tisuća gledatelja, no kako njih više nema aktivnih tako sve polako i pomalo dolazi na svoje.
Forsirajući sami sebe kao najbolje organizatore i domaćine zapravo si radimo kontrauslugu, ismijavamo sami sebe, pa će zacijelo mnogi jedva dočekati ovako mali broj gledatelja na utrci u kojoj je u organizaciji sudjelovalo, kako veli televizijski komentator Bruno Kovačević, više od 1800 ljudi.
Gledajući iz te pozicije broj gledatelja je uistinu mizeran, tržišno neisplativ i zabrinjavajuć za budućnost utrke koja će se na Sljemenu, vele novi ugovori s FIS-om, održavati do 2021. godine.
Jasno je zašto je tako, ponajprije ljudi nemaju za koga navijati, nestale su iz ponude mnoge besplatne beneficije, poput obroka, a nemali je broj onih koji jednostavno na radni dan – rade. A nezaposleni nemaju novaca za odlazak po planinama gledati skijašice za koje nikad nisu čuli. A voljeli bi se provesti.
Nije to ništa novo, pa i Dinamo zna zaigrati pred kojom stotiom gledatelja, Cibona isto, da ne govorimo o mnogim drugim sportskim događanjima kojima kronično nedostaju gledatelji.
Zaključak? Skijaško natjecanja na Sljemenu jednostavno se utopilo u sivilo hrvatskog sporta koji broji sve manje publike.