Za odlazak na Svjetsko prvenstvo pripremali smo se, kao i za europsko, u Poreču. Odmah na početku trotjednih priprema – šok. Stiže Alen Bokšić i to ozlijeđen. Nakon nekoliko pregleda jasno je da on u Francusku neće moći ići. Kud ćeš veće nesreće, za njega i za nas.
Europsko prvenstvo je Bokšiću propalo zbog angine, grlobolja je bila takva da je morao tri utakmice odgledati s tribina. Igrao je samo u prvom dvoboju protiv Turske, i to ne čitavu utakmicu.
A sada ovo prije Francuske!
“Da sam na njegovom mjestu”, razmišljao sam, “odustao bih od nogometa”. Zauvijek. Ma ne bih, brzo sam se predomislio. Bokšić je svjetska klasa, s klubovima je osvojio sve što je mogao osvojiti, bio je nacionalni, europski i svjetski prvak. Sve što ja nisam imao u svom klupskom nogometu Bokšić je dostigao. S druge strane, sve što ja nisam imao u klupskom nogometu, dobio sam u reprezentaciji (i dao). Stvarno sve. Tu smo bili toliko različiti. Ne možeš imati sve.
Prije priprema čuo sam glasine da se sprema akcija za uklanjanje Štimca iz reprezentacije. Ne samo njega, i mene su spominjali u toj kombinaciji. Da se to kojim slučajem dogodilo, mislim da bi s mojom karijerom zaista bilo završeno. Svakakvih smo priča čuli, vjerojatno i istinitih i lažnih. Govorilo se da je predsjednik Saveza Branko Mikša protiv nekih nogometaša. Da je i izborniku nametao svoje mišljenje.
Priče su dobivale zamah i u javnost izlazile iskrivljene, nevjerojatne.
U svakom slučaju, na prvom popisu 30 igrača nije bilo Igora Štimca. Kojeg je to veoma pogodilo. No, poslije smo vidjeli da je šef stalno mislio na njega i da ga je tim potezom pokušao stimulirati. Igor se doista trudio, početni strah zamijenio je još većim radom i naravno da je putovao u Francusku. Drukčije nije moglo ni biti.
Govorilo se, dakle, i da Asanovića treba izvaditi iz vezne linije. Kako mi je to bilo čuti? Odvratno. Srećom, Blažević je osjećao da moramo igrati nas trojica, Boban, Prosinečki i ja. Zapravo, da uvijek moramo biti u konkurenciji. Koliko je puta jedan od nas bio ozlijeđen, opterećen kartonima, nespreman, umoran…
Tad bismo se mijenjali. Ali, najveće smo partije pružali kad bismo zaigrali svi zajedno.
Za Francusku smo zaista bili odlično pripremljeni. Kao i za Englesku. Na velikim smo natjecanjima bili puni snage. Tko nas je mogao pripremati? Samo Blažević. Njegovi su treninzi zanimljivi, metode osvježavajuće. Uklopi li se u to dobra atmosfera, rezultat mora biti pravi. Znao je to dobro Blažević. U tri tjedna se momčad može dobro osvježiti i potom pripremiti.
Odigrali smo za priprema tri prijateljske utakmice. Prva je bila protiv Slovačke, u Puli. Da, izgubili smo tu utakmicu, igrali smo možda i razočaravajuće. Kao opravdanje nam može poslužiti činjenica da je to bilo u jeku priprema kad su nam noge najteže. Jedva smo kontrolirali loptu, vukli smo je, ništa nam nije išlo. Slovaci su, neopterećeni, predvođeni velemajstorom Moravcikom koji je prešao u Celtic, igrali izvrsno. U 1-2 porazu za nas je pogodak postigao Vlaović.
Nije bilo ugodno čitati novine nakon tog dvoboja. Već se raspravljalo i sugeriralo da nemamo što tražiti u Francuskoj. No, takve se prijateljske utakmice i organiziraju zato da bi se vidjelo koliko smo spremi, da bi se provjerile neke kombinacije. Izgubili smo, ali Ćiro to nije shvatio dramatično. Ni mi. Samo nam je bilo žao pulske publike, čak je 8000 ljudi došlo vidjeti reprezentaciju. Najveće uzbuđenje na utakmici? Bio je to trenutak kad je neki psić uletio u teren i minutama se nije dao istjerati…
radski stadion (Pula, 29. svibnja 1998. godine)
HRVATSKA – SLOVAČKA 1-2 (1-1)
HRVATSKA: Ladić (Vasilj), Šimić, Jarni (Šerić), Štimac, Soldo (G. Jurić), Bilić (Tudor), Prosinečki (Kozniku), Boban,
Šuker, Asanović (Marić), Vlaović
SLOVAČKA: Koenig, Tittel, Varga, Spilar, Kinder, Slovak (Kozak), Sovic, Moravcik, Tomašek, Jancula (Habus), Majoros
SUDAC: Mitrovič (Slovenija). GLEDATELJA: 8000
ŽUTI KARTONI: Prosinečki, Kozniku, Asanović, Sovic, Jancula
CRVENI KARTONI: –
STRIJELCI: 0-1 Jancula (4), 1-1 Vlaović (45), 1-2 Majoros (59)
IGRAČ UTAKMICE: Lubomir MORAVCIK
Četiri dana kasnije igrali smo u Rijeci protiv Iranaca koji su se također plasirali na Svjetsko prvenstvo. Neko je vrijeme iransku reprezentaciju vodio Tomislav Ivić, naš bivši direktor. Ivić je naprasno smijenjen nakon teškog poraza u Bologni protiv istoimenog kluba. Sad je Irance vodio domaći stručnjak… Mi smo se osjećakli malo razočarano. Očito smo bili daleko od prave forme…