Kako je Stanić, naš najbolji čovjek, izgledao nakon te utakmice! Kao da je došao iz rata. Slomljen zub, bolna prsa, izudarane noge... Boban je konačno odahnuo, on je kao kapetan proživljavao velik pritisak prije utakmice. Kazao je: - Konačno su navijači potpuno i bezrezervno uz nas.
Otkriće se zove Stanić
Doputovali smo u Francusku, u mjesto Vittel. Zašto ne priznati, bili smo zadovoljni smještajem. Mir, ugođaj – sve je bilo savršeno. Mogli smo gledati sva tri programa Hrvatske televizije, imali smo dvoranu za zabavu. Dobre terene za trening. Ukratko – nismo imali primjedbi, kao što je to bio slučaj u Engleskoj.
Vittel je, iako malo izvan ruke, gradić koji ima neku svoju toplinu. Koji je bio najveći problem? Pa, kad ostaneš dugo u Francuskoj, kao što smo mi ostali, onda ti svi oni sirevi i umaci počnu lagano ići na živce. Zaželiš se domaće hrane.
Sjećao sam se naše velike nervoze prije uvodne utakmice u Engleskoj, protiv Turske. Mislio sam da se takvo što više ne može ponoviti. Sad smo, uoči Jamajke, bili još nervozniji. Napetost se osjećala u zraku.
Postavka je otprilike bila ista kao i onda u Engleskoj, kad su svi govorili da će Turci sami leći. Da Turci ne znaju igrati nogomet, da su janjičari, ovo, ono… Sad smo uvodnu utakmicu igrali protiv Jamajke. Neki su rekli da su to “tamo neki ribari”. A ljudi su došli na Svjetsko prvenstvo. Igrati, pokazati se svijetu. Prodati…
Stoga, svi smo bili koncentrirani na trening. Mi smo morali pobijediti, za druge opcije nije bilo prostora. Dok smo trčali vittelskim poljima, oko nas su trčali pripadnici francuskog osiguranja. Bili su u dobroj kondiciji. Trčeći, pričao sam sa Štimcem.
– Sjajno se osjećam – govorio je Igor. – Dugo nisam bio u takvoj formi. Ja se nimalo ne bojim starta. Jedva čekam.
Bilićevo se stanje popravljalo, no i njega i nas je bilo strah što će se dogoditi ako se njegova ozljeda pogorša već na prvoj utakmici. Isprobao nas je šef u jednoj revijalnoj trening-utakmici protiv vittelskih amatera. Igralo se onako, za dušu, više da se rastrčimo i da nas šef sve pogleda. Jedva smo pobijedili nepokretne amatere sa 2-1.
Nismo imali problema s novinarima, oni zapravo uopće nisu mogli doći u našu bazu, osim u određeno vrijeme. Bilo smo mirni, sami i koncentrirani. Potpuno posvećeni startu protiv Jamajke.
Na trening-okršajima na skraćenom terenu šef je pripremao Stanića za napadačku ulogu. Bilića su leđa sve više boljela. Kako bi se vidjelo o čemu je riječ, kontaktirani su mnogi stručnjaci. Tako je Bilić na jedan dan otišao i do St. Etiennea, kod fizioterapeuta iz Espanyola, kluba iz Barcelona, kod kojeg je dolazio Mijatović dok je igrao u Realu. Čini se da je taj izlet pomogao. Slaven Bilić je bio u konkurenciji za Jamajku. Ćiro je barem malo odahnuo.
Često smo razgovarali što bi bio uspjeh na Svjetskom prvenstvu. Svi smo se složili da bi to bio plasman u drugi krug. No, potajno smo očekivali nešto više. Samo potajno. Nitko se nije usuđivao reći nešto više na glas. Čak ni kapetan Boban, koji je govorio:
– Svaki prolazak u sljedeću fazu natjecanja veličanstven je uspjeh. Pogledajte tko je sve ovdje i kako se najveći muče s malima. Eto, Brazil je u premijernoj utakmici prvenstva jedva pobijedio Škotsku, malo je nedostajalo da ne izgubi. To je dobra opomena.
Kad smo istrčali na travnjak u Lensu, bili smo iznenađeni koliko je naših navijača okupiralo tribine. Čitavi su sektori stadiona bili pokriveni gledateljima u našim dresovima, ali i Jamajčana je bilo mnogo. Oni su svirali i bubnjali, naši su pjevali, atmosfera je bila fantastična.
Intoniranje himni bio je jedinstven doživljaj, otpjevali smo “Lijepu našu” zajedno s tisućama pristalica.
Krenuli smo izvanredno, raspoložen je bio Šuker, sjajno mu je u napadu asistirao Stanić. Potez sa svestranim Stanićem bila je šefova zamisao. I štimala je. U prvih pola sata smo dominirali, tukli smo tko zna koliko puta, ali pravu šansu, iz jedinog napada, imala je Jamajka.
Ladić je učinio jedinu pogrešku na ovome prvenstvu. Promašio je jedan centaršut, Lowe je tukao glavom, lopta je išla prema nebranjenoj mreži. Na samoj gol-crti skočio je Dario Šimić i spasio siguran pogodak. Imali smo veliku sreću. Teško bi bilo igrati s minusom, iako smo bili toliko bolji da bismo i u tom slučaju sigurno pobijedili.
Valjda nam sad ništa ne mogu…
Poveli smo u 27. minuti. Odigrali smo kombinaciju uvježbanu na treningu. Prosinečki je izvodio korner, kratko do Šimića, koji odigrava povratnu loptu prema van. Natrčava Štimac i gromovito je udara. Lopta se zabija u prečku i odbija do Stanića koji ovaj put ne griješi.
Razvilo se stotine hrvatskih zastava, zajedno smo otrčali slaviti do navijača. Sudac nas je morao vraćati na centar.
Samo pet minuta kasnije, Jamajka je imala sreće. Krasnu akciju Stanića i Šukera završio je Soldo – udarcem u prečku. Igrali smo dobro, željeli smo što brže postići i drugi zgoditak. Da poslije ne bi bilo…
Stanić igra fenomenalno, dodaje, trči, puca. Uvjerljivo naš najbolji čovjek. I Šuker pokraj njega dolazi do izražaja, tuče, ali vratar mu skida dvije lopte. Nije nam bilo ugodno kad se, pred kraj poluvremena, Stanić počeo previjati na terenu. Iznijeli su ga na nosilima. Je li moguće da nam je najbolji čovjek otišao k vragu? Nije, brzo se Stanić vratio na teren.
Nismo postigli drugi zgoditak i to je bila naša najveća pogreška u prvom poluvremenu. Veća od one kada smo u zadnjoj minuti primili gol. Nakon jednog nabacivanja Earle je skočio i izjednačio. Da ne povjeruješ.
Ulazimo u svlačionicu sa 1-1, primili smo gol u zadnjoj minuti. Uopće se ne živciramo, znamo da ćemo pobijediti. Ćiro ništa ne mijenja, naređuje napad. Odlazimo po prvu hrvatsku pobjedu na Svjetskom prvenstvu. Strašno smo bili samouvjereni, čak i prepotentni. Ali, išlo nam je.
Opet smo napadali sa svih strana, obrambeni igrači Jamajke bili su dosta grubi, najviše se žalio Stanić. On je i srušen s lijeve strane kaznenog prostora u 53. minuti, kad je Prosinečki izvodio slobodan udarac. To je bila rijetko viđena majstorija. Prosinečki je kratko dodao Jarniju, a on je uštopao loptu kako bi je Robi nakon korak-dva nabacio. Suparnički su se braniči bacili na njega da bi spriječili centaršut. Lažnim udarcem Prosinečki ih je pobacao na tlo i tukao izravno prema vratima: lopta je preletjela vratara Barretta i išla u njegov dalji gornji kut. Nitko je nije mogao zaustaviti, pa ni Gardner u letu, koji je to pokušao rukom.
Fenomenalan gol, valjda nam sad ništa ne mogu!
Ali, u istoj minuti kad smo postigli gol Jamajka je imala priliku utakmice, Dean Burton je ostao s loptom sam pred Ladićem. Na svu sreću slabo je tukao, pokraj vrata. Da smo ovo primili… Više si takve neopreznosti nismo dopuštali. Sve je uistinu bilo riješeno Šukerovim pogotkom nakon akcije koju je začeo Boban, nastavio Stanić, a Šuki atraktivno dovršio.
Pljeskali su nam naši navijači, ali i čitav stadion. Utihnula je glazba s Jamajke, čulo se samo: “Zovi, samo zovi…”.
Kako je Stanić, naš najbolji čovjek, izgledao nakon te utakmice! Kao da je došao iz rata. Slomljen zub, bolna prsa, izudarane noge… Boban je konačno odahnuo, on je kao kapetan proživljavao velik pritisak prije utakmice. Kazao je:
– Konačno su navijači potpuno i bezrezervno uz nas.
Ćiro je bio zadovoljan i pričao je o pravom karakteru momčadi. Sad smo dobro igrali i u prvoj utakmici. Opet sam se sjetio Turske na EP. Da, da… Sad smo zaista bolje igrali. Bio sam siguran da kritika neće biti.
Sve su nas novine hvalile, domaće, francuske, na televiziji smo čuli brojne hvalospjeve. Pročitao sam i da je Blažević zadovoljan mojom igrom, kao i igrom cijelog veznog reda.
Sljedeću utakmicu igrali smo u Nantesu protiv Japana, koji se odlično odupirao Argentini. Bilo je samo 1-0 za “gaučose”, a Japanci su promašili niz šansi. Znam ih još od naše turneje na Dalekom istoku. Vodili su protiv nas i 3-1, 4-2. Uporni, dosadni, nametljivi… U Francusku su stigli s vojskom od 20.000 navijača.
Stade Felix-Bollaert (Lens, 14. lipnja 1998. godine)
HRVATSKA – JAMAJKA 3-1 (1-1)
HRVATSKA: Ladić, Šimić (Vlaović), Jarni, Štimac,
Soldo, Bilić, Prosinečki, Boban, Šuker, Asanović, Stanić
JAMAJKA: Barrett, Lowe, Goodison, Sinclair, Earle (Williams), Simpson, Cargill, Whitemore, Gardner, Hall (Boyd), Burton
SUDAC: Pereira (Portugal). GLEDATELJA: 40.000
ŽUTI KARTONI: Šimić, Soldo, Burton
CRVENI KARTONI: –
STRIJELCI: 1-0 Stanić (27), 1-1 Earle (46), 2-1 Prosinečki (53), 3-1, Šuker (68)
IGRAČ UTAKMICE: Mario STANIĆ