Na današnji dan rođen je košarkaški Mozart, jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović.
Rođen u Šibeniku košarku je počeo trenirati s 13 godina, da bi samo dvije godine kasnije zaigrao za prvu momčad Šibenke.
Odveo je Šibenku 1983. do naslova prvaka Jugoslavije, dvaput je s njima igrao finale Kupa Radivoja Koraća.
“Svoju zlatnu medalju nikome ne dam. Što se mene tiče, mi smo prvaci”, jasan je bio Dražen
Iako je na stolu imao ponude brojnih europskih klubova, 1984. odlučio se za Cibonu.
“Svi su me tražili, cijela liga. No, od prvog dana za mene je postojala samo Cibona.”
“Nije bilo lako napustiti Šibenik. Tisuću razloga, no nisam imao pravo slijediti svoje emocije. Morao sam krenuti stazom košarkaškog instinkta.”
“Odveo je Vukove do dva europska naslova, da bi istu stvar napravio i 1989. s Realom u kojeg je otišao godinu ranije.”
Za odlazak u NBA odlučuje se 1990. kada potpisuje za Portland Trail Blaizerse.
“Strašno, oni se vesele i pobjeđuju. Ja samo sjedim. Ne mogu se ni radovati”, legendarna je njegova izjava iz tog doba.
Nakon samo jedne sezone otišao je u New Jersey Netse, gdje se prometnuo u jednog od najboljih šutera lige.
“Uživao sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao, do kraja koncentriran. Borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji su uvijek bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost, bili su to kratki dvoboji. Za kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti”, pričao je o Draženu najveći svih vremena Michael Jordan.
Reprezentacija je bila posebna priča.
“Veselim se hrvatskoj reprezentaciji. Da budem iskren, ne toliko treninzima, koliko susretu sa svojim prijateljima, suigračima i što ću ponovo igrati za Hrvatsku. Novi dresovi, hrvatski grb, naša himna, sve mi je djelovalo nestvarno. Ne mogu to objasniti. Igrao sam dosad sve živo, čak i NBA finale, ali ovo je poseban osjećaj”, pričao je Dražen.
Odveo je Hrvatsku 1992. do olimpijskog srebra zlatnog sjaja gdje u finalu nismo mogli protiv američkog Dream Teama.
“Ljudi moji, bit će čuda. Ne trebamo ih dobiti, ali možemo se s njima nositi. Neće nas zgaziti”, govorio je uoči finala.
Život je izgubio dan nakon posljednjeg nastupa u dresu Hrvatske protiv Slovenije 7. lipnja 1993. u 29. godini.
Rođeni pobjednik, čije bi razmišljanje i način rada trebali biti putokaz svim budućim generacijama.
Život leti kapetane, sretan ti 56. rođendan…