Večeras hrvatski prvak Dinamo, ujedno i bez dvojbe uvjerljivo najbolji i najuspješniji hrvatski klub, igra četvrtfinale UEFA Europske lige. Na dotrajalom, neprimjerenom stadionu Maksimir, narušene statike, već ozbiljno nagriženom od zuba vremena, ali i snažnog prošlogodišnjeg zagrebačkog potresa. Na stadionu čiju istočnu tribinu su moji kolege građevinari, statičari već proglasili trajno neuporabljivom, prikladnom jedino za rušenje. Dakle, na tom stadionu Dinamo igra, već sada možemo reći – povijesnu europsku utakmicu protiv sjajnog, bogatog španjolskog kluba iz regije Valencije (Comunidad Valenciana).
Comunidad Valenciana je inače predivna regija na obali Sredozemnog mora, koju sam prošao uzduž i poprijeko još kao student građevinarstva na međunarodnoj razmjeni studenata, prije puno, puno godina.
Dvije stvarnosti je teško usporediti
Usporedimo sad dva suparnika u četvrtfinalnom dvoboju Europske lige, Dinamo i Villarreal, s obzirom na stadione na kojima igraju, s obzirom na gradove iz kojih dolaze, s obzirom na njihovu povijest, tradiciju, uspjehe, rezultate i značaj koji imaju u svojim državama.
U tom gradiću se nalazi nogometni stadion El Madrigal, koji je 2017. preimenovan u Estadio de la Ceramica, kapaciteta oko 25.000 gledatelja. Dakle, može teoretski primiti 50 % cjelokupne populacije grada. Iako nije baš za usporedbu i jasno je da se to ne može tako gledati, ali ipak, da budem slikovitiji – to vam je, s obzirom na broj stanovnika, otprilike kao da u Zagrebu imamo stadion SF kapaciteta od 400 tisuća gledatelja.
Stadion El Madrigal, iako otvoren davne 1923., renoviran je, obnavljan i rekonstruiran u više navrata, a zadnji put detaljno i opsežno konstruktivno je obnovljen 2005. Danas je to lijepi, moderan europski stadion koji zadovoljava sve najviše uvjete UEFA-e za sve međunarodne utakmice, uključujući naravno i Ligu prvaka. Ima i 30 VIP loža koje su klimatizirane, s direktnim TV prijenosom uživo utakmica, uslugom cateringa i zasebnim, nezavisnim pristupom s tri dizala.
Što nam govori tradicija oba kluba?
Reći ćete sad možda – pa Villarreal CF vjerojatno ima veću i dužu tradiciju, više uspjeha i trofeja, bogatiju povijest, bolje rezultate od našeg Dinama. Pa pogledajte sami sljedeće podatke. Od svog osnutka, 32 sezone su igrali u lokalnoj, regionalnoj ligi, 23 sezone u četvrtoj ligi, četiri sezone u trećoj ligi, 10 sezona u drugoj ligi i 21 sezonu u prvoj ligi. Prvi put su ušli u prvu španjolsku ligu tek 1998., da bi odmah sljedeće sezone ispali opet u drugu ligu. Vratili su se u elitni rang već sljedeće sezone, 2000., te su od tada redoviti članovi prve španjolske lige, s iznimkom 2012., kad su ponovno ispali na jednu sezonu u drugu ligu. Nikada nisu osvojili niti jedan nacionalni, a ni europski trofej. Najveći uspjeh su ostvarili 2008., kad su osvojili drugo mjesto u španjolskom prvenstvu, iza Real Madrida, a ispred Barcelone, Atletica i Seville.
S druge strane, Dinamo je osvojio čak 31 nacionalno prvenstvo, 22 nacionalna kupa, šest superkupova, te šlag na tortu – europski trofej Kup velesajamskih gradova (danas UEFA Europa liga), ujedno i jedini europski trofej od svih hrvatskih klubova.