TEORIJA KAOSA – naš put do uspjeha

Hrvatski košarkaški savez

Mnogi su skloni ustvrditi da je ovo ljeto već na samom početku donijelo ekstra-uzbudljive poteze velikih moćnika u svijetu, kako volimo reći, profesionalne košarke. Došlo je vrijeme za novo krojenje karte najjačih, ali ne samo u Americi. Euroliga se pretvara u 'europsku konferenciju NBA-ja'. Gdje smo tu mi?

Nije svako zlo za zlo. Tako treba započeti gotovo svaku pojedinačnu priču autora koji se drzne nešto pisati o problemu hrvatske košarkaške reprezentacije. Jer, ona sad zaista i jest – problem. Prestat će biti onda i samo onda, ako se kao i prije tri-četiri godine ukaže – Božji pogled. Ne pretjerujemo, ne koristimo senzacionalizam. Završimo li s pozivnicom u rukama za olimpijske kvalifikacije, to će biti jednako radosna vijest kao i onda kad su Beograd i Torino dobili domaćinstva predolimpijskih turnira 2016. godine. Da nisu, ne bi ni nas bilo baš nigdje – kao što nas nema ni danas…

Da zatvorimo još jednom tu priču, pa neka bude i za sva vremena, možda bi bilo i bolje da se tada nije dogodilo olimpijsko četvrtfinale. Osim novog poraza od Srbije, kako moralni pobjednici vole kazati – „na jednu loptu“ – stvorena je kriva slika o ondašnjem sjajnom stanju u krugu naše košarkaške zbilje. Nemojmo se zavaravati, ono nije niti jednog miligrama (trebalo biti) lošije nego danas.

Zla kob FIBA-inih kvalifikacijskih prozora udaljila nas je, nas i Slovence, koji su jako važni za ovaj tekst, od Svjetskog prvenstva u Kini. Slovence baš briga, oni su uvjereni da će biti jedna od dvije europske reprezentacije koje će nakon što se okonča Mundobasket, dobiti pozivnicu za olimpijsko pripetavanje. Za one koji ne znaju, FIBA nominalno prvih sedam sa SP-a vodi izravno u Tokio, što zajedno s domaćinima Japancima, daje osam od dvanaest popunjenih mjesta na Igrama. Preostala četiri mjesta rezervirana su za pobjednike (pretpostavlja se) četiriju kvalifikacijskih turnira. E sad, na njima će svakako sudjelovati preostalih 16 sudionika SP-a koji ne završe u prvih osam (sedam plus Japan), ali i po dvije izabrane reprezentacije iz svake od po pet FIBA-inih zona.

Zanimljive kadrovske promjene

Kažu ranije ove godine, ali i ponavljaju prije koji tjedan iz krovne košarkaške institucije Svijeta, bit će po FIBA-inoj rang-listi. Onoj koja, da povučemo paralelu, vrijedi i znači manje od nogometne FIFA-ine. Vjerovali ili ne, Hrvatska je i poslije svih nedaća posljednjih godina i danas – deveta košarkaška sila planeta. Deveta. Iza nas su Australci, Brazilci, Talijani, Rusi, čak i Turci…

Dok se ne dogodi čudo, pa nas i Slovence, koji su kao europski prvaci malo iznad poraženih od Nizozemske, na sedmom mjestu, pozovu na olimpijsku predigru, idemo malo vidjeti gdje smo mi to točno u ovom trenutku. Na brzu ruku, reklo bi se – skicirat ćemo aktualno stanje u kojem se nalazi ova naša uvijek ružičasta realnost.

Dok se sve svjetske reprezentacije tek za nekoliko dana počinju okupljati u svojim trening-kampovima kako bi započele pripreme za Svjetsko prvenstvo, Hrvatska će već odigrati kompletnu NBA Ljetnu ligu u Las Vegasu. Ograđujemo se upravo, jer je u vrijeme zaključivanja ovog teksta zbog slanja u tisak, naša reprezentacija odigrala tek prve dvije – protiv Pistonsa i Netsa – pa ćemo malo manje o tom dijelu priče. Odnosno, možemo i o tome, ali kratko. Jednom riječju, nismo vidjeli – ništa. Skicirati igru protiv četvrtog sastava neke NBA-momčadi na poluformalnim utakmicama koje ni TV-komentatori ne shvaćaju ozbiljno. Jel’ tako da nema smisla?

Ali, to je savršen lakmus-papir za ono „kako smo rasprostrli“. Jer, eto – tako i ležimo. Bit će još nekih turnirčića u Kini koji će, uzgred budi rečeno, biti puno ozbiljniji od Ljetne lige. Tamo će se reprezentacije već doći pripremati za SP, pa bi i utakmice trebale barem nečemu poslužiti.

Na polju kadrovskih promjena glede naših u klubovima, dogodilo se koješta zanimljivo pa ispada i pomalo nepošteno da tome, zapravo, nismo posvetili jedan poseban tekst. Bojan Bogdanović bi tako po novom, četverogodišnjem ugovoru kojeg je netom potpisao za Utah Jazz, u posljednjoj sezoni te suradnje (2022./23.) trebao zaraditi malo više od 19,5 milijuna dolara. Tada će, s 33 godine na leđima, ako Bog da – povesti Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo. Kao naš najplaćeniji sportaš u povijesti.

I Europa ide u korak s vremenom…

Nešto dalju budućnost, Darija Šarića, saznat ćemo sljedeće godine, kada mu istekne prvi četverogodišnji ugovor kojeg je potpisao još kao rookie-igrač. Šiši će njegovu zadnju godinu odraditi u Phoenix Sunsima, a za usporedbu, njemu će ova godina donijeti primanja od 3,5 milijuna dolara, što je čak šest puta manje od Bogdanovićevih milijuna.

Hrvatska ima sedam NBA-igrača. Klub je promijenio i Mario Hezonja, koji će se nakon Orlanda i New Yorka skrasiti u Portlandu sljedeće dvije sezone. Koliko za nekadašnji peti izbor Drafta znači činjenica da je s 24 godine „nagrađen“ NBA-minimalcem (3,6 milijuna eura za dvije godine), tek ćemo vidjeti. Godinu dana kasnije i jedan izbor više bio je Dragan Bender, a on nakon tri godine Arizone i Phoenixa trenutno nema klub. Spominju se Netsi koji u zadnje vrijeme dovode same zvijezde (Durant, Irving, Jordan) pa je za vjerovati da će Bender na novu akviziciju morati pričekati. To nije slučaj za Luku Šamanića koji je nakon izbora na Draftu na stol odmah dobio dvogodišnji ugovor sa San Antonio Spursima na 5,5 milijuna dolara.

Za kraj smo namjerno ostavili dvojicu igrača s iste pozicije, ali i istog agenta. „Pola svijeta“ pod sobom ima Miško Ražnatović, općepoznati srpski košarkaški menadžer. Njegova agencija BeoBasket zastupa i Antu Žižića i Ivicu Zupca. Dok Žižić ima još godinu dana fiksnog ugovora s Clevelandom uz kasnije godinu opcije, Zubac je dobio ugovor iz snova. Četiri godine Los Angeles Clippersa koji također grade sjajnu priču i 28 milijuna dolara za to vrijeme.

Kako rekosmo, ne samo SAD, već i Europa ide u korak s vremenom. Basnoslovne ugovore dobili su Nikola Mirotić u Barceloni i Nando De Colo u Fenerbahčeu. Prostorno gledano, Crvena zvezda opet ima ultrajaki proračun koji je za ABA-podneblje na razini svemirskog broda. Vratio se Jenkins, doveli su bivšeg Partizanovog igrača Gista, ali i Derricka Browna, uz povratak Ognjena Kuzmića. Spominje se i povratak Stefana Jovića, što bi već samo po sebi, uz četvoricu nabrojanih, bilo dosta za desetak pobjeda u Euroligi.

Ako u sve to dodamo i nikad veći proračun nove regionalne silnice, Mornara iz Bara (Markota, Needham, Bjelica), te novoosnovanu Cedevitu Olimpiju s naglašenim slovenskim supstratom, onda nas u globalu čeka jedna super-zanimljiva košarkaška sezona na svim poljima.

A još ako Hrvatska bude u olimpijskim razmišljanjima…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI