TO NIJE BIO NASTUP, NEGO KRIK NEMOĆNOG: Najgore se događa, Hrvatska više nema pravo na grešku

Photo: Igor Soban/PIXSELL

Ne samo da nije bilo dobro, u nekim trenucima je bilo i očajno. Ne treba bježati od činjenica, ni slučajno. Hrvatska je poslije 31 godine  poražena protiv Slovenije, nakon šest pobjeda i tri neodlučena ishoda, dobila je po nosu.

I to bolno, snažno. Slovenija je, da se razumijemo, zasluženo pobijedila. Slabu, nemoćnu i jalovu Hrvatsku koja je prividnom terenskom premoći samo igrala alibi igru. Manjkalo je prigoda, mašte i agresivnosti…

Kada favorit izgubi od autsajdera uvijek se postavlja pitanje – tko je krivac? Igrači ili trener?  Teško je u ovom konkretnom slučaju odgovoriti, ali odgovornost bi morali osjećati svi. Igrački dosezi na terenu bili su mizerni, a postavljena igra razbila se kao valić na oštre hridi. A te oštre hridi postavio je dobar, ma izvanredan strateg, Matjaž Kek. Osim što je pokazao da odlično poznaje hrvatski nogomet napravio je ono o čemu maštaju svi treneri.


Nedostatno i bijedno

Nesumnjivo bolju momčad je učinio nemoćnom jer je svoje trupe u svakom trenutku postavio iza lopte. U tome mu je pripomogao i rani pogodak Lovrića, koji je plod nespretnosti naše obrane i pomalo pretencioznog postavljanja Livakovića na prvu stativu. Naravno, Livaković ne može biti krivac za ovaj rezultat, jer podbacila je cijela momčad. Naša lopta je bila spora, trula, davana u noge, ne u prostor, ništa Hrvati od svoje tehničke superiornosti nisu pokazali.



Sada se vaditi na onih možda finih početnih petnaestak minuta nema smisla. Tada je Kramarić zapucao šansu, Vlašić pogodio stativu, ali to je bilo sve. Premalo, nedostatno i bijedno za ovu utakmicu na početku kvalifikacija. Cijeli nastup hrvatskih reprezentativaca, bez žara i volje, entuzijazma i snage, ispala je tek krik nemoćnog.

Ovakva partija i nula od rezultata je golemo upozorenje, jer s ovakvom igrom mogu se pojaviti problemi i protiv Malte i Cipra u sljedećim danima na riječkoj Rujevici. Zlatko Dalić mora smisliti čarobni koktel, a kako, s kojim igračima. Niti jedan na travnjaku ljubljanskog stadiona na Stožicama nije ispunio ono što se od njega očekuje. Ima tu pojedinaca koje se predugo čeka, a igraju u velikim klubovima, s enormnim plaćama. Iritira ta njihova nemoć na gotovo svakoj utakmici.

Ne, nisu kvalifikacije izgubljena, ali nestaje pravo na grešku. Hrvatska želi prvo mjesto. Ono je sad kud i kamo dalje nego prije koji sat. I to je ono što je najgore. Nema više prava na grešku.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI