U Ateni, odmah nakon plasmana Hrvatske na SP, Mamić je rekao Šukeru: ‘Imamo 48 sati da nađemo novog izbornika!’

Igor Kralj/PIXSELL

Mamić je od podmuklog plana odustao, jer je po povratku u domovinu shvatio da se nacija ujedinila oko Dalića te da nije dobar trenutak da otvara novi front. Što ne znači da Dalić može spavati mirno, usprkos ugovoru do sredine 2020. koji je neki dan potpisao. Mamićev ego, interes, nelojalnost i nezajažljivost bit će mu stalna omča oko vrata. Ne od danas, od jučer…

Zdravko Mamić u velikoj je ofenzivi i više se ni ne skriva.
Mogao je on u utorak elegantno izbjeći novinare koji su dežurali ispred hotela Hilton, gdje je zasjedala hrvatska nogometna vlada, mogao se jednostavno liftom spustiti do garaže, gdje ga je mogao dočekati njegov vozač te neprimijećeno odmagliti u zagrebački sumrak. Ali, ne… Mamić je istrčao na glavni izlaz/ulaz, sasvim sigurno ne slučajno. Jača od njega bila je potreba da pokaže svoju silu i snagu, da zorno dokaže da je i dalje tu, glavni i neupitni gazda kojeg se bespogovorno sluša, iako je formalno još u srpnju prošle godine, opterećen optužnicama i istragama, dao ostavku na mjesto dopredsjednika u HNS-u. Tobože zatečen kamerama, novinarima i njihovom znatiželjom, ulazeći u automobil, nehajno im je odmahnuo i nevino dobacio: „Ma, nisam, ljubavi, ja bio gore. Slučajno sam se ovdje zatekao…“

Mamićevi „ministri“

Ahahaha, kako da ne… Baš sasvim slučajno, istoga dana i u isto vrijeme dok je Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza brusio strategiju kako sačuvati sve ovce, a da vuk bude sit. Budući da se vuk, glavom, pojavio na zbornom mjestu, nitko više nije zablejao. Premda se tjednima spinalo da će se izborna Skupština HNS-a održati u redovitom terminu u travnju iduće godine, dobri poznavatelji prilika govorili su još početkom listopada da će se izbori za predsjednika raspisati što prije, u prosincu ove godine, ukoliko reprezentacija izbori nastup na Svjetskom prvenstvu. Nikakva druga opcija nije ni razmatrana, jer da je nacionalna momčad zglajzala, sadašnja garnitura bila bi primorana otići. Što im u situaciji u kojoj bi Savez ostao na brisanom prostoru, bez stotinjak milijuna kuna i ne bi odveć teško palo.

Mamić i njegova nogometna vlada, jer nemojmo se zavaravati, svi su „ministri“ njegovi, a osobito je njegov nogometni premijer Davor Šuker, odlučili su ubrzati procese kako ne bi dali vremena bivšem vatrenom reprezentativcu Dariju Šimiću i njegovoj ekipi da na terenu osvoje dovoljan broj glasova za isticanje svoga predsjedničkog kandidata. Jedino što je bilo u magli bilo je pitanje što će Mamić sa Davorom Šukerom. Hoće li HNS stati iza zlatne kopačke i podržati ga u borbi za novi mandat ili će izmisliti neko novo ime? Javna je tajna da Davora Šukera u uredima HNS-a gotovo nitko ne podnosi, osobito ne njegovi najbliži suradnici, osobito ne izvršni direktor Damir Vrbanović, koji je, osim svega, redovito zadužen za čišćenje i prikrivanje Šukerovih svinjarija. Puno je njih unutar HNS-ovih kancelarija navijalo, onako u sebi, protiv Šukera. Ali, Mamić je odlučio – ostaje! Treba iskoristiti plimu zadovoljstva zbog plasmana na SP, ali i činjenicu da se politika sad nema vremena baviti još i nogometom. Premijer Plenković i njegova Vlada duboko su zakopani u problemima s Agrokorom, Inom, Molom, međunarodnim arbitražama, donošenjem proračuna, pa je Mamić odlučio ubrzati utakmicui iz „igre“ izbaciti sve osim već provjerenog Šukera.

Boban ne želi „pušiti“



Opće je poznato da je Šuker zasjeo u predsjedničku fotelju kao Mamićev proteže, još se sjećamo kako ga je prije šest, sedam godina Mamić kao medvjeda vodao Hrvatskom kao da je slavni golgeter nitko i ništa. Ali, porazna je istina da bi u hrvatskom nogometu izvan 16-erca Davor Šuker bez Mamića bio nitko i ništa. I to je doista tako i nikako drukčije. Svojedobno nam je Zvone Boban, kojem su jedno vrijeme glasno zamjerali jer se drži distancirano i ne želi se uključiti u borbu za nogometnog predsjednika, opisao slikovito i vulgarno, ali ne možeš drugačije nego vulgarno, što bi sve morao proći da eventualno stigne na čelo HNS-a: „Prvi bi puta morao popušiti Mamiću da me podrže na najnižoj razini, u Zagrebačkom nogometnom savezu, onda bih mu drugi put morao popušiti da me podrže županijski savezi da bih uopće mogao istaknuti kandidaturu za predsjednika, i treći put bih morao kleknuti pred Mamića da me podrži Skupština HNS-a. Hvala, ne bih.

Izgrađen od nekih drugih karakternih struna i, očito, jačeg želuca od Bobanovog, Šuker je pristao biti Mamićevim smokvinim listom, premda ga suštinski funkcija predsjednika ne zanima, ali ga zanima sve što ide uz nju, a tu je dosta i masti i slasti. Iako nam je Šuker godinama lagao da je u HNS- u volonter, dakle da ne radi za plaću, prije neki je dan Večernjem listu netko iz Saveza, kada još nisu bili načistu bi li Šukera bušili ili podržali, šapnuo da zlatna kopačka mjesečno prima između 50 i 55 tisuća kuna neto. Nije sporno da predsjednik može biti i profesionalac, sporno je što je svjesno obmanjivao javnost da ga nosi čisti entuzijazam i briga za hrvatski nogomet. Osim kraljevske mjesečne apanaže, Šuker se zdušno bacio na ugovaranje prijateljskih utakmica nacionalne momčadi posredstvom agencije koju vode ljudi od njegova povjerenja. A hrvatska reprezentacija je na nogometnom tržištu tražena i cijenjena roba, pa od toga posla kapa dobra provizija. Najviše od svega u svojih pet i pol godina mandata Šuker je na račun Saveza luksuzno putovao svijetom, najčešće i najduže zadržavao bi se na sjevernoameričkom kontinentu, osobito u Las Vegasu. Kažu da je bilo razdoblja kada danima nije uspijevao u kasinu pronaći vrata na kojima piše izlaz. Ako mu se izjalovila berba za zelenim stolom, drugim riječima ako bi potono, a Šuker je vrsta igrača koja kad bere, bere veliko, a kad tone, tone duboko, e onda bi po njegovu povratku u Zagreb fasovali zaposlenici u Savezu.

Šukerov solo potez

Tako je, eto, čovjek bez i jedne formalne funkcije, koji pritom često ponavlja da se preuveličava njegova uloga i utjecaj u hrvatskom nogometu, izvanredno brzo uspio postrojiti i posložiti sve. Osim jednog važnog detalja… Izbornik nije po njegovoj mjeri, ne stiže iz sfere njegova utjecaja, niti je s njime ikada bio u ikakvim kombinacijama, niti ga je ičime zadužio. U onoj panici da se nakon remija s Finskom u Rijeci hrvatska momčad neće plasirati na SP, Davor Šuker odigrao je rijetki solo potez i provukao Dalića ispod Mamićeva radara.
Što je Mamić odmah javno obznanio u opširnom pismu javnosti, zazivajući Slavena Bilića pored Dalića koji je već preuzeo momčad i za samo 24 sata trebao ju je povesti u „biti ili ne biti“ bitku protiv Ukrajine.
Posljednja četiri izbornika stigla su uz Mamićev blagoslov, i Slaven Bilić, i Igor Štimac, i Niko Kovač, i Ante Čačić. Dalić nije, pa je Mamić to doživio kao opstrukciju, osobni poraz i početak gubitka utjecaja na najlukrativnijem polju nogometa – tržištu igrača. Onda je Hrvatska s Dalićem na klupi razvalila u Zagrebu Grčku sa 4-1, a novi je izbornik iskoristio svojih pet minuta, pa je u finišu utakmice ubacio u igru trojicu „hajdukovaca“, Rebića, Pašalića i Vlašića. Bila je to znakovita poruka za nogometnu vrhušku u loži. Zdravko Mamić nije mogao podnijeti tu Dalićevu „drskost“, pa je tri dana kasnije, odmah poslije utakmice u Ateni, gdje je Hrvatska osigurala odlazak na Svjetsko prvenstvo, rekao Šukeru: “Slušaj, imamo 48 sati da pronađemo novog izbornika!“ Povratak u domovinu, koja je na svim novinskim naslovnicama i u brojim TV-emisijama slavila hrabrog, samozatajnog, dostojanstvenog Zlatka Dalića, poljuljao je Mamićev podmukli plan. Ionako preko glave u problemima sa suđenjem i istragama za pronevjeru 270 milijuna kuna iz Dinama, shvatio je da nije dobar trenutak da otvara novi front dok se navijački puk ujedinjuje oko Dalića. Što ne znači da Zlatko Dalić može spavati mirno, usprkos ugovoru do sredine 2020. koji je neki dan potpisao. Mamićev ego, interes, nelojalnost i nezajažljivost bit će mu stalna omča oko vrata. Ne od danas, od jučer…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI