Matija Ljubek jedan je od najvećih hrvatskih sportaša. Ovaj sportski velikan iz Belišća Hrvat je s najviše osvojenih olimpijskih medalja, a zastavu Jugoslavije dva puta je nosio na otvaranju igara. I on je tema našeg feljtona o nezaboravnim asevima hrvatskog sporta…
Legenda kanua svoju karijeru je započeo u rodnom Belišću. Imao je veliku ljubav prema sportu pa je osim kanua probao nogomet i atletiku. Ljubav prema veslu postala je prevelika te je svoj sportski talent odlučio iskoristiti na vodi. Ubrzo se počelo pričati o talentiranom klincu iz Slavonije, a on je svoj talent pokazao na SP u Beogradu.
Već s 15 godina povremeno je radio u lokalnoj drvnoj firmi (Belišće), pa ga je nadimak stolar pratio kroz karijeru. S 21. godinom osvojio je broncu u maratonu na 10 tisuća metara. Bilo je to prvi put da je svijet sporta čuo za njega. Nije trebalo proći dugo da se opet priča o njemu. Godinu dana kasnije na OI u Montrealu uzeo je zlato i broncu te je postao velika sportska zvijezda,a ne samo talentirani dječak iz slavonskog gradića.
Na vrhu svijeta
Pokorio je Olimp sa samo 22. godine, a Belišće je slavilo njegove uspjehe. Feštalo se danima, a grad ne pamti takav doček. Godinu dana kasnije potvrdio je status najboljeg na svijetu još jednim svjetskim zlatom, u Splitu na Mediteranskim igrama doveslao je do još tri zlata. Na OI u Moskvi 1980. u paru s Mirkom Nišovićem uzeo je broncu, ali su se domaćini upleli u sport pa je bronca otišla Rusima, a Ljubek i partner na kraju završili četvrti. Bio mu je to dodatni poticaj za Los Angeles gdje su se održale igre 1984.
U Ameriku je došao i ponovno pokorio Olimp. Zlato i srebro upisali su ga u sportsku povijest te jednog od najvećih velikana ovoga sporta. Postao je simbol sportskog duha i izvrsnosti u bivšoj državi. Umirovio se 1985. s čak 300 medalja u svojoj kolekciji. Bez sporta nije mogao pa je tako nakon mirovine ostao u njemu. U samostalnoj Hrvatskoj radio je za HOO, a onda je u listopadu 2000. njegov život šokantno prekinut.
Šokantno ubojstvo
Na pragu obiteljske kuće ubio ga je šogor Marko Varžić s dva hica iz puške zbog nerazriješenih obiteljskih sukoba. Bio je to zločin koji je šokirao cijelu Hrvatsku. Razlog je sud ocijenio kao koristoljublje, ali se oko njegovog ubojstva navedene brojne torije. Spominjalo se kako je pokojni Ljubek bio član mafije, kamatar te da je Varžić počinio ubojstvo kako bi zaštitio svoju obitelj. Pravu istinu ne znamo ni nakon više od 20 godina.
O svom ocu kao sportašu pričao je, Nikica Ljubek, hrvatski kanuist sa OI u Sydneyu 2000.:
“Način na koji je moj otac uzeo olimpijske medalje, posebice prvo zlato u Montrealu, najveća je njegova sportska ostavština, pokazao je da se napornim radom i odricanjem može jako puno postići. To je prenosio i na mene i na sve sportaše koje je trenirao. Svi koji su ga okruživali znali su koliko je zapravo bio fanatik u radu i velikoj borbenosti. Ako pošteno radite i hrabro koračate, možete jako puno napraviti u životu”
U rodnom Belišću podignut mu je spomenik u prirodnoj veličini. Zajedno sa čamcem i veslom. Onako kako je ušao u legendu tako će i ostati u legendi.