Bakica provocira, a unuk pokazuje "srednjaka" suparničkoj navijačkoj skupini! I kako onda ne voljeti engleski nogomet? Gdje ćete još vidjeti takav prizor da se jedna baka s djetetom zaleti na travnjak među stotine huligana i praktično uživa u tome?
Nekada davno, kada je nogomet i samo ime kluba još nešto značilo navijačima, prizori iz naslovne slike ovog članka bili su učestali, odnosno, bili su dijelom folklora. Danas ih se stigmatizira i one prave navijače, takoreći, romantičare koji samo žele dobri stari nogomet, pivo, pjesmu i druženje gura se na nekakvu društvenu marginu i u pojedinim zemljama (čitaj Hrvatskoj) proglašava ih se praktično državnim neprijateljima, dok se u Savezima nastanjuju kojekakvi tipovi sumnjiva karaktera i morala kako bi provodili iste takve radnje, ali ovo nije tekst o njima već o reminiscenciji na neka davna vremena.
Naime, proteklog vikenda odigrana je osmina finala FA Kupa u kojem su se dogodila dva nevjerojatna pothvata. FA Kup je i dalje jedno od najcjenjenijih natjecanja u Europi, premda se igra samo u Engleskoj. Zašto? Pa zato što nas iz godine u godinu netko iznenadi. Ove sezone, barem za sada, to su iznenađenje kreirali nogometaši petoligaša Lincolna svladavši Burnley i nekada slavni Millwall koji je slomio aktualnog prvaka Engleske.
Millwall je na svojem “The Denu” ugostio Leicester i propisno ga osramotio, pazite sad – s igračem manje. Da, od 52. minute Millwall je igrao s deset igrača i na kraju je ipak golom Cummingsa slavio protiv Leicestera. Ono što se kasnije dogodilo, evociralo je kod mnogih romantičara neka lijepa nogometna sjećanja, pa možda je čak nekima i krv uzavrela.
Navijači Millwalla, zloglasni “Bushwackeri”, utrčali su na teren kako bi u svojem stilu proslavili pobjedu. Nikakva sila ih nije mogla zaustaviti, a tko bi se i usudio. Naravno, bilo je i za očekivati kako neće sve ostati na pukom slavlju i ubrzo je zavladao kaos. Umiješali su se i zaštitari i policija, ali ni to nije pomoglo, pa su uveli i – konje! Tko se još sjeća kada su zadnji puta konji regulirali red na stadionu?!
U cijelom tom kaosu mogao se vidjeti jedan prizor od kojeg se čovjek naježi, ali ne u nekom lošem smislu, barem ne u slučaju autora ovog teksta. Naime, među svom tom ekstatičnom ruljom, našla se i jedna bakica koja je držeći unuka za ruku provocirala i vrijeđala poražene navijače Leicestera. Pa ljudi, gdje još možete vidjeti takvu ljubav prema klubu, takvu strast prema nogometu, a generacijski jaz je kojih 70-ak godina?! Bakica provocira, a unuk pokazuje “srednjaka” suparničkoj navijačkoj skupini! I kako onda ne voljeti engleski nogomet? Gdje ćete još vidjeti takav prizor da se jedna baka s djetetom zaleti na travnjak među stotine huligana i praktično uživa u tome?
Best thing about the millwall pitch invasion is the grandma and grandson mugging off the Leicester fans. pic.twitter.com/qdBCzmihX8
— Forest Logic (@ForestLogic) 18. veljače 2017.
Ovakav pristup navijača odražava se i na cijeli klub. Trener Neil Harris odbio je nakon utakmice kritizirati navijače, što su tamošnji mediji tražili, rekavši da on nije ništa vidio. Jasno, tamošnji mediji još i dan danas vode hajku protiv “Bushwackera” koji su s godinama proglašeni najgorima na Otoku. Siju strah i trepet Londonom još tamo od 70-ih, o njima su snimljeni brojni dokumentarci, na glasu su kao pravi krvoloci, a odgovorni su za niz brutalnih napada na protivničke navijačke skupine. Naravno, danas to više nije ona ista skupina koja je “milvolškim ciglama” izbijala zube, lomila rebra, koljena i ruke i noge, danas je to sve palo u drugi plan, no, “Bushwackeri” su pokazali kako je njima navijanje i strast prema klubu, odnosno, navijačko rivalstvo, ostalo u krvi.
“No one likes us, we don’t care”, njihova je krilatica i zaista, nikada ih nije bilo briga, ni one krvoloke koji su mlatili sve pred sobom, pa ni bakice i unuka koji su došli na “The Den” ispustiti malo pare što se nakupila preko tjedna. Zašto? Pa zato što je to nogomet, igra koja služi kako bi navijači mogli uživati, otpustiti stres, popiti pivo, pokazati “srednjaka” bez da ih itko osuđuje, zapjevati uglas sa stotinama “prijatelja” koje možda ni ne poznaješ, pa ‘ajde tu i tamo napraviti kakvu lijepu koreografiju koja uključuje baklje i transparente…
“Moderni nogomet”, kako se to danas popularno naziva, doista je ugušio taj navijački folklor i to sve do najnižih liga, ipak u engleskoj se sve češće navijači počinju dizati sa svojih sjedećih mjesta i počinje se nekako podizati glas. Nijemci su već počeli, barem neki, Poljaci nikada nisu ni prestali, Talijani su uvijek bili nekako na svoju stranu, ali drže do svoje tradicije, no, baš se nekako čeka na Engleze. Ako oni vrate navijanju duh i smisao, sve tamo do najvišeg nogometnog ranga, do Premiershipa, pa valjda će za sobom povući i druge države, valjda će se onda UEFA-i i FIFA-i, kao i Savezima, malo razbistriti slika o navijačima kao strastvenim bićima željnima prave zabave na trbinama, odnosno, da će se izgubiti ta slika o navijačima kao kazališnoj publici koja mirno sjedi i pjeva ispod glasa da se gospoda u svečanim ložama ne prestraše buke…